Datum objave: 24. prosinca 2024. Meditacije
( Lk 1, 39-45)
Susret Elizabete i Marije jedinstven je prizor u evanđeljima u kojemu se opisuje susret dviju trudnica. Jedna je udana žena u poodmaklim godinama i porod joj se bliži, druga je mlada djevica s tek začetim Sinom. Žarište je prizora trenutak kada je Elizabetino „čedo u utrobi“ na prvi glas Marijina pozdrava zaigralo od radosti i evanđelist to u kratkom ulomku bilježi na dva mjesta (Lk 1, 41; 44). Elizabeta zasigurno nije mogla znati ništa o Marijinoj trudnoći. Prije svih drugih, Ivan Krstitelj prepoznao je kao još nerođeno dijete Isusa u tijelu njegove majke – onoga koji će se roditi poslije njega, a jest prije njega (Iv 1, 30), jer je Prvorođenac u kojemu je sve stvoreno (Kol 1, 15-16). Kakav je to bio susret! Elizabeta ne krije svoje iznenađenje i zadivljenost. „Gledaj samo“ – uskliknut će!
Prvi susret Isusa i Ivana Krstitelja, prije nego što će Ivan objaviti svijetu Jaganjca Božjega (Iv 1, 30), dogodio se dok su još obojica bili nerođeni, u tijelima svojih majki. Zaigrao je tada Ivan od radosti jer je bio pun Duha Svetoga već od majčine utrobe (Lk 1, 15) i prenio majci poruku o rođenju Mesije. Kako? Pokretima svojih udova, udarcima po utrobi majke. Elizabeta je tijelom iznutra primila poruku svojega čeda i napunjena Duhom Svetim prepoznala u svojoj mladoj rođakinji Majku Gospodina svojega. Marija i Elizabeta komuniciraju riječima i gestama, ali i Marijin i Elizabetin sin komuniciraju kroz tijela svojih majki. Tajna utjelovljenja prenosi tijelima. Ružica Pšihistal
