Datum objave: 27. studenoga 2022. Meditacije
Vrijeme ubrzava. Dan je sve kraći, a noć sve duža. Astronomska godina prati liturgijsku.
Sunce izlazi sve kasnije i zalazi sve ranije sve do vremena Božića kada će noć biti najduža.
Tada ćemo proslaviti pohod Mladog sunca s visina o kojemu pjeva Zaharija (Lk 1, 78).
Sunce, koje je do tada umiralo, rodit će se i nastaviti rasti.
Ubrzanje posljedično ili uzročno proizvodi kašnjenje. Nepovratnom i pravocrtnom
vremenitosti upravlja zakon propadljivosti (Rim 8, 20). Gubimo u utrci s vremenom.
Neprekidno kasnimo. Vrijeme koje jest uvijek je „malo vremena“. Ekonomija milosti pred
naletom je protuekonomije entropije koja pod znakom Kronosa hita da nas proždre. Još malo i
neće nas biti – u vremenu.
Jer prošlo više nije, a buduće još nije, sada u kojem jedino jesmo već je pod znakom jureće i
ništeće propadljivosti. Nad „sada“ visi Isusova uputa: „Još je malo vremena svjetlo među
vama. Hodite dok imate svjetlo, da vas ne obuzme tama!“(Iv 12, 35) Dok nas požurujući
opominje da ga slijedimo odmah – isti čas, Isus nije uklonio križ vremena, ali je podijelivši ga
s nama u njemu otvorio milosni zijev, adventski otvor u kojemu nema više kašnjenja, nad
kojim Kronos nema vlast. Ne moramo više žuriti. Trebamo budni čekati.
Ružica Pšihistal
