Višnja Bartolović: “Moji su zdravstveni problemi nestali zahvaljujući prehrani po sv. Hildegardi!”

Datum objave: 9. rujna 2020. Osvrti

Otkako je nakladna kuća Verbum objavila knjigu „Sveta Hildegarda i hrana kao lijek” autora Wigharda Strehlowa, jednog od najvećih poznavatelja Hildegardine medicine koji već 25 godina primjenjuje Hildegardine savjete u medicini i prehrani, navedena knjiga ne silazi s vrha ljestvice najčitanijih naslova. Tisuće Hrvata čitaju knjigu i primjenjuju savjete ove crkvene naučiteljice u prehrani i životu.

Popularnosti knjige „Sv. Hildegarda i hrana kao lijek“ pridonijelo je i to da je prevoditeljica knjige, profesorica Višnja Bartolović,  prije objavljivanja knjige održavala seminare o sv. Hildegardi na kojima je sudjelovalo više od 500 sudionika. “Ti su ljudi jedva čekali da dobiju konkretne recepte i da ih mogu početi primjenjivati”, rekla je za Hrvatsku katoličku mrežu  Bartolović. Posvjedočila je kako je i sama imala zdravstvene tegobe, a kad je prešla na prehranu po sv. Hildegardi i počela se koristiti njezinim pripravcima, njezini su zdravstveni problemi nestali. S Višnjom Bartolović razgovarali smo o svetoj Hildegardi, svetici koja je živjela prije gotovo 900 godina, a imala je takve spoznaje o učinkovitosti biljaka, koje su znanstvenici otkrili i dokazali stoljećima nakon, o povezanosti zdravlja i duhovnosti, ali i o konkretnim namirnicama i savjetima “Hildegardine kuhinje”.

U posljednje vrijeme svjedočimo nevjerojatnom interesu za pristup prehrani po savjetima crkvene naučiteljice sv. Hildegarde. Knjiga koju ste preveli “Sv. Hildegarda i hrana kao lijek” mjesecima ne silazi s vrha top ljestvice najtraženijih naslova u knjižarama Verbuma. Što je to toliko posebno kod sv. Hildegarde?

Mislim da se poklopilo nekoliko čimbenika koji su utjecali na popularnost prehrane po sv. Hildegardi i na to da je navedena knjiga u kratkom roku doživjela treće izdanje.

Jedan od tih čimbenika je da se ljudi sve više osvješćuju o važnosti prehrane za čovjekovo zdravlje. U ponudi su razni načini prehrane od kojih čovjek ostane potpuno zbunjen, jer su teorije ishrane često potpuno oprečne. Nerijetko bolest natjera ljude da traže rješenja. Osobito je teško kad već mala djeca reagiraju alergijama na hranu. Prijateljica liječnica mi kaže da joj danas u ordinaciju dolaze osobe u 20-tim godinama s teškim probavnim oboljenjima, od kojih su ljudi prije obolijevali u 50-tim i 60-tim. Poznato je da je zakiseljen organizam okruženje u kojem se razvijaju bakterije, virusi i gljivice.

Današnja uobičajena prehrana: konzervirana i masna jela, velike količine bjelančevina životinjskog podrijetla, sirova hrana te desetci tisuća aditiva u gotovim jelima zakiseljuje organizam i dugoročno ostavlja teške posljedice na tijelo, dovodeći do civilizacijskih bolesti poput dijabetesa, povišenog krvnoga tlaka, moždanog i srčanog udara. Povrh toga ostajemo gladni pokraj punih stolova, zato što je velik dio namirnica – prvenstveno mislim na bijelo pšenično brašno i bijeli konzumni šećer – ne samo lišen ikakve hranjive vrijednosti, već je doslovno štetan. Naravno da nas loša hranjiva vrijednost hrane tjera da jedemo još i više loše hrane, jer mislimo količinom nadoknaditi manjak minerala i vitamina. U većinu se pekarskih proizvoda dodaje šećer, koji dovodi do ovisnosti, tako da se stvara začarani krug. Nasuprot tomu, prehrana po sv. Hildegardi je lužnata jer se temelji na voću, povrću i žitaricama te tako sprječava nastanak bolesti.

Sljedeći čimbenik popularnosti Hildegardine prehrane je da je sama sv. Hildegarda poseban autoritet, jer je u svakom smislu bila iznimna žena. Bila je najutjecajnija žena svoga vremena, i to u doba kad su društvom i strukturama vlasti dominirali muškarci. Znanje o prirodi, namirnicama, ljekovitim pripravcima primila je u vizijama, a njih je pratio glas koji joj je rekao da zapiše ono što vidi i čuje. Ona se u početku tomu opirala, no na kraju je pristala zapisivati, i to na latinskom, pri čemu joj je pomagao redovnik Volmar.

Da se uistinu radi o Božjem nadahnuću, potvrđuju iskustva dr. Strehlowa i desetaka tisuća ljudi koji su se počeli pridržavati svetičinih uputa, nakon što je prije 50-tak godina dr. Hertzka otkrio njezine spise o zdravlju i počeo ih primjenjivati u svojoj liječničkoj praksi u Konstanzu u Njemačkoj. Pomoću ljekovitih pripravaka sv. Hildegarde i njezine prehrane ovi su liječnici uspjeli pomoći osobama kojima konvencionalna medicina dugo godina nije mogla riješiti zdravstvene teškoće.

Nadalje, mislim da je popularnosti knjige „Sv. Hildegarda i hrana kao lijek“ pridonijelo i to da sam već prije objavljivanja knjige održavala seminare o sv. Hildegardi na kojima je sudjelovalo više od 500 sudionika. Ti su ljudi jedva čekali da dobiju konkretne recepte i da ih mogu početi primjenjivati. Tu je i usmena predaja: ljudi koji su iskušali Hildegardinu prehranu prenose svoja iskustva drugima. S obzirom da se radi o vrlo raznolikoj, uravnoteženoj i ukusnoj hrani, ljudi rado usvajaju takve promjene.

Kako ste se Vi susreli s njom? Što Vas je njoj privuklo, oduševilo?

Za sv. Hildegardu sam prvi put čula prije više od 20 godina, i to na službenim putovanjima na kojima sam bila angažirana kao prevoditeljica. Bilo mi je zanimljivo da su nam na sjeveru Njemačke, pa sve do juga, u cijeloj Švicarskoj i Austriji pričali o sv. Hildegardi, hranili nas prema njenim preporukama i pričali kako su im pomogli njezini pripravci. Jedna gospođa mi je darovala knjigu s Hildegardinim ljekovitim pripravcima, biljem i tinkturama.

S obzirom da sam tada imala vrlo jak gastritis i ozbiljne kožne probleme na licu (akne i crvenilo), u knjizi sam tražila rješenje za to. Iako sam mislila da se hranim zdravo, tek sam u toj literaturi otkrila što sve radim krivo. Gastritis i kožni problemi su, naime, buknuli nakon što sam duže vrijeme jela sirovu hranu, u želji da smršavim. Kad sam prešla na prehranu po sv. Hildegardi i počela se koristiti njezinim pripravcima, moji zdravstveni problemi su nestali.

Kod sv. Hildegarde me je nadalje osobito oduševilo to što čovjeka gleda kao cjelinu i naglašava da ne možemo trajno ozdraviti ako ne riješimo duhovni uzrok tjelesnog problema. Fascinantne su i njezine spoznaje o dijalogu između dobra i zla u čovjeku, kojim riječima nas zlo nagovara na grijeh i kako se braniti. Ono što nam je ostavila u baštinu je prava riznica savjeta za duhovno i tjelesno zdravlje koji su lako primjenjivi.

Održali ste čitav niz vrlo posjećenih predavanja o sv. Hildegardi i njezinom pristupu prehrani. Koja je bila najčešća motivacija dolaska sudionika na predavanja?

I mene je samu iznenadio i, dakako, obradovao vrlo velik odaziv na seminare o sv. Hildegardi, koje sam započela 2016. godine. Po pitanjima koja mi sudionici upućuju zaključujem da su najčešće motivirani zdravstvenim problemima ili željom da sačuvaju i poboljšaju zdravlje. Svakako je polaznicima zanimljivo što o tjelesnom zdravlju ima reći jedna svetica, s obzirom da svi drugi sveci prvenstveno daju savjete duhovne naravi. No, kod sv. Hildegarde je objedinjena briga za tjelesno i duhovno zdravlje u nedjeljivu cjelinu. Ona nam prenosi Božji uvid u ono što je Stvoritelj stavio u prirodu u svrhu održavanja čovjekova zdravlja te uvid u „Božju ljekarnu“ kad dođe do narušavanja zdravlja.

Dakako da od tjelesnoga zdravlja ne treba stvarati kult – to nipošto nije bila Hildegardina namjera, no nebriga za zdravlje će sigurno dovesti do zdravstvenih problema i bolesti. Zdravlje nam neće samo od sebe „pasti u krilo“, osobito ne danas uz toliko konzervirane, industrijski prerađene hrane, s brojnim aditivima, proizvedene od sastojaka koji su tretirani pesticidima. Meni je čudo da smo živi.

Kako je moguće da je ova svetica koja je živjela prije gotovo 900 godina imala takve spoznaje o učinkovitosti biljaka, koje su znanstvenici otkrili i dokazali stoljećima nakon?

Kod sv. Hildegarde se može raditi samo o Božjoj intervenciji i objavi. Nemoguće je da bi netko s tolikom preciznošću opisivao djelovanje biljaka, njihovu količinu, najrazličitije kombinacije sastojaka i omjere za 2000 pripravaka, za gotovo sva oboljenja, te da su ti pripravci ujedno i toliko djelotvorni a da mu to nije sam Bog „prišapnuo“.

Očito je sv. Hildegarda u Božjim očima bila pogodna „posuda“ da preko nje objavi tolike spoznaje, do kojih mi ne bismo mogli doći tisućljećima, i to prvenstveno zbog obilja i raznovrsnosti biljnoga svijeta.

No, sveta Hildegarda nije bila „opsjednuta” prehranom. Nju je kao osobu posvećenoga života zanimao sklad duše i tijela i jako je dobro razumjela da bolesti tijela nikad nisu samo bolesti tijela?

Dakako da je sv. Hildegarda bila svjesna koliko je važnije duhovno područje od tjelesnoga, samim tim što jedino duhovno zdravi, odnosno sveti, možemo doći u Nebo. Što vrijedi ako umremo tjelesno zdravi, a završimo na krivom mjestu u vječnosti?

Sveta je Hildegarda objasnila povezanost između duhovnog i tjelesnoga područja, što je danas poznato pod nazivom psihosomatika, na sljedeći način: preko mozga i leđne moždine se odvija komunikacija između duše i tijela. 35 kralježaka (uključujući lubanju) povezala je s 35 vrlina odnosno mana (grijeha). S obzirom da je svaki kralježak povezan s određenim tjelesnim organom, tako se stanje u vrlinama/manama odražava na zdravlje/bolest na pripadajućim organima.

Najgora duhovna bolest (grijeh/porok/mana), povezana s prvim kralješkom, jest ta da su nam najvažnija materijalna i prolazna dobra i da smo na njih navezani, a da su nam Bog i vječne vrjednote nebitni. Nasuprot tomu najveća je vrlina ljubiti Boga i bližnje. Nakon prvoga para vrlina/mana slijede parovi: nered/disciplina, strah/hrabrost, srdžba/strpljivost, proždrljivost/uzdržljivost, lažljivost/istinoljubivost, svadljivost/miroljubivost, oholost/poniznost itd. Grijesi i mane završavaju u besmislu i depresiji (danas najraširenija bolest prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji), a vrline u životnoj radosti i optimizmu.

Sv. Hildegarda je zapravo već prije 900 godina opisala točan mehanizam nastanka bolesti:
„Ako čovjek osjeća da je njegovoj duši ili tijelu nešto odvratno, onda mu se stisnu srce, jetra i žuč. Nakon toga se oko srca digne neka vrsta magle, zavije srce u mrak te tako čovjek postane žalostan. Nakon žalosti se pak uzdiže srdžba.“ Zbog srdžbe, straha i stresa se iz čovjekove žuči luči melanša (crna žuč), koja zakiseljuje organizam, uslijed čega dolazi do tjelesnih bolesti. Sv. Hildegarda kaže da čovjek nikad ne bi bio bolestan kad ne bi bilo te crne žuči.

Zbog svega navedenoga važno je jačati svoj duh riječima iz Svetog pisma, iskrenim odnosom prema Bogu, pouzdanjem u Njegovu dobrotu i svemoć, sakramentima, molitvom, postom, šetnjama u prirodi, dobrim djelima, duhovnom glazbom (npr. gregorijanski korali) itd.

Zanimljivo je da sv. Hildegarda kao duhovni lijek za depresiju navodi zahvalnost, a danas znanstvenici potvrđuju da je nemoguće biti zahvalan i nesretan, jer se ta dva stanja u mozgu isključuju.

Komunicirate s mnogo ljudi. Kako doživljavaju svetu Hildegardu i njezine savjete?

Mislim da postoji velika otvorenost prema sv. Hildegardi i da ljudi rado prihvaćaju njene savjete. Gotovo svaki dan dobivam pozive s pitanjem: „Što savjetuje sv. Hildegarda kod…?“. Stalno raste broj članova Facebook stranice Sv. Hildegarda iz Bingena. Osim seminara, sudjelovala sam u televizijskim emisijama, pisala članke za novine i portale. O zainteresiranosti svjedoči i to što je dosta poljoprivrednika posijalo pir, zatim to što jedan restoran nudi pizzu od pira sa sastojcima prema sv. Hildegardi, zatim i to što će se otvoriti hotel „Hildegard“, što će se u Istri napraviti vrt sv. Hildegarde, pa i to što je jedna tvrtka počela nuditi Hildegardine proizvode itd.

Koja je najtraženija namirnica?

S obzirom na hranjivu vrijednost i učinak u tijelu, najtraženija je namirnica pir. Za njega sv. Hildegarda kaže da je najbolja žitarica, jer „zagrijava tijelo, daje zdravu krv, otvoren duh i dar vedrine”, sadrži optimalni omjer vitamina i minerala, potiče rast mišića, lako se probavlja. Pir u odnosu na druge žitarice sadrži više fenilalanina i triptofana (esencijalne aminokiseline) koji potiču stvaranje hormona sreće (serotonina, dopamina), tako da je on zbilja „dobitna kombinacija“.

Što se tiče pripravaka za zdravlje, kod Hildegarde postoji nešto jedinstveno, a to je mješavina bilja za detoksikaciju probavnoga trakta, koji je – ne samo po njoj, već i po spoznajama iz medicine – temelj dobrog imuniteta. Radi se o mješavini bilja s mirisnim štrpcem koja se priprema s kruškama i medom i za koju Hildegarda kaže da je „vrjednija od zlata i najbolje ljekovito sredstvo“. S obzirom da se uslijed stresa, srdžbe, žalosti, briga, loše prehrane, lijekova i zagađenja iz okoline zakiseljuje organizam i tako stanjuje stjenka crijeva, dolazi do autoimunih bolesti, kojih ima 20.000. Ovaj pripravak to i sprječava i liječi.

Pomoću kure s mirisnim štrpcem i prehrane po sv. Hildegardi dr. Strehlow postiže izlječenja teških probavnih i dr. bolesti, poput Crohnove bolesti, ulceroznog kolitisa, neurodermitisa, poliartritisa, reume, čireva na želucu i dr. Gotovo svaki tretman u Hildegardinoj medicini počinje ovom kurom, a preporučuje se provesti ju jedanput godišnje, zdravima za održavanje zdravlja, a bolesnima da bi ozdravili.

Kakva su iskustva ljudi koji se okrenu načinu prehrane što ga savjetuje sveta Hildegarda?

Jako me raduje kad mi sudionici seminara povratno jave da im se „pokrenula probava“ nakon što su uveli promjene u prehrani prema Hildegardinim savjetima: da su im nestale alergije, da se snizio visoki tlak nakon posta, da su se riješili refluksa itd. Jedna starija gospođa, koja je od djetinjstva imala opstipaciju (zatvor), riješila je taj problem detoksikacijom probavnoga trakta, probioticima i prehranom po Hildegardi. Jedna mama kaže da njezina djeca više ne žele jesti drugi kruh osim pirovoga. Očito znaju što valja.

Upoznaju li kroz njene recepte i njezinu duhovnost?

Meni je jako stalo do toga da ljudi osim savjeta za tjelesno zdravlje sv. Hildegarde saznaju i o njoj, njenoj duhovnosti i njenim uputama za duhovno zdravlje, pa predavanja na te teme držim u istom danu (u vidu cjelodnevnoga seminara) ili dan za danom u popodnevnim satima.

U sklopu savjeta za tjelesno zdravlje sudionici doznaju koliko je za tjelesno zdravlje važna umjerenost (u jelu, piću i radu), a koju Hildegarda naziva majkom svih kreposti. Ona doslovno piše: „Duša u svemu ljubi pravu mjeru. Ako čovjek neumjereno jede ili pije, ili si dopušta druge neumjerenosti, on razara svoje duševne snage, jer sve treba raditi s mjerom, s obzirom da čovjek još ne živi u nebu.“ Isto se tako sudionici seminara upoznaju s gore objašnjenim mehanizmom nastanka bolesti te da je najškodljivija emocija za tijelo – uvrštena u sedam glavnih grijeha – srdžba i agresivnost. Stoga je u prvom redu za naše tjelesno zdravlje najvažnije stanje našega duha.

Mnoge zanima Hildegardina literatura na hrvatskom, u kojoj je sadržana i njezina duhovnost, pa sam sastavila popis, koji čitatelji mogu pronaći ovdje.

Gdje Vas se može pronaći, kontaktirati?

Postoji mrežna stranica s proizvodima koje ljudi traže, ali i internetska stranica s člancima o sv. Hildegardi. Na Facebook profilu sv. Hildegarda iz Bingena povremeno odgovaram na upite. U posljednje vrijeme surađujem s Kršćanskim poslovnim klubom, Deželićeva 75, gdje održavam seminare o savjetima sv. Hildegarde za tjelesno i duhovno zdravlje.

Izvor: https://hkm.hr/vijesti/domovina/visnja-bartolovic-moji-su-zdravstveni-problemi-nestali-zahvaljujuci-prehrani-po-sv-hildegardi/