Datum objave: 29. prosinca 2018. Meditacije
Isus koji je Vječni Očev Sin, postaje sin Josipa i Marije. Bog se rađa u obitelji. Već ta činjenica je nevjerojatno otajstvo. Jedna obitelj – sveta Nazaretska obitelj – donosi Boga svijetu. Upravo nas to otajstvo tjera da s najvećim divljenjem promišljamo o obitelji. Bog »koji prebiva u nedostupnu svjetlu« (1 Tim 6, 16), ne samo da se očituje ljudima, nego je povjeren ljudima, konkretno – jednoj obitelji – da dođe na svijet! Preko obitelji se tako ostvaruje Božje očitovanje čovjeku. Možemo reći da je u svetoj Nazaretskoj obitelji očitovano najveće dostojanstvo kršćanske obitelji: Bog se povjerava upravo njoj kako bi bio donesen, očitovan svijetu.
Bog koji se u Isusu Kristu učinio potrebnim obitelji, to nikada ne prestaje biti u ljudskoj povijesti. Obitelj je trajni Božji izbor za očitovanje svijetu. Ona je time dio velikog Božjeg otajstva i ne postoji ništa tako važno kao obitelj. Stoga, promišljati o kršćanskoj obitelji, znači kontemplirati o Presvetom Trojstvu koje ulazi u svijet.
Papa je Benedikt, u svome pohodu Hrvatskoj prigodom Prvog nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, rekao da je »kršćanska obitelj posebni znak Kristove nazočnosti i ljubavi i kako je ona pozvana dati posebni i nenadomjestivi doprinos evangelizaciji. […] Kršćanska je obitelj uvijek bila primarni put prenošenja vjere«.
Upravo se iz otajstvenosti obitelji, iz te nenadmašne važnosti koju joj je Bog povjerio, i koje se učinio potrebnim – da po njoj dođe u svijet – treba razumijevati što znači prenošenje vjere djeci, koje je u biti temeljno poslanje kršćanske obitelji.
Možda se uplašimo kada čujemo riječi »prenositi vjeru djeci«, jer pomišljamo na određeni broj molitava koje bi trebalo naučiti… na mnoštvo vjerskih poduka koje ni sami ne znamo… Možda se uplašimo jer imamo želju da nam djeca idu u crkvu, a ni to ne uspijevamo…
Prenositi vjeru ne znači djecu na nešto tjerati… Ne! Prenositi vjeru znači najprije donijeti Boga djeci! Biti mjesto u kojem će djeca vidjeti da je Bog živ, da je dobri otac koji se brine za svoju djecu… biti mjesto u kojem će djeca vidjeti da roditelji ljube Boga i da im je život zbog toga ispunjen, iako imaju životne probleme kao i svi drugi ljudi.
Zato je potrebno obraćenje obitelji. Kršćanske obitelji su pozvane svu svoju sigurnost staviti u Boga. Kršćanski muževi i žene su pozvani vjerovati i živjeti da ništa od onog što se čini za djecu, nema vrijednosti ako im ne prenosi vjera. Jer jedino ako se djeci prenese vjera, može se biti sigurni da će djeca moći ići u susret svim događajima u životu.
Kako je sveta Nazaretska obitelj živjela svoju vjeru? Njihov život je bio borba, kao i svaki ljudski život! Evanđelje koje slušamo danas u svetim misama, govori kako su morali bježati u Egipat, jer je Herod započeo pokolj nevine dječice. Ovu kušnja i sve ostale kušnje, koje ih prate od početka, nisu doživljavali kao neprestano mučenje, nego su bile uvijek novo osvjedočenje da Bog zapravo vodi svaki trenutak i da je uistinu moćan iz zla izvući dobro. Preko kušnji su naučili da je njihov život otajstvo, da Bog ima svoj plan za njih i da je u životu najbitnije tražiti Božju volju.
Mi, pak, u svetoj Nazaretskoj obitelji vidimo da Bog štiti obitelj i da je uz nju u svim njenim teškoćama.
Drage obitelji, završit ću ovo današnje razmišljanje riječima Ivana Pavla II: »Prava obitelj, utemeljena na braku sama je po sebi radosna vijest za svijet (Angelus, 21. listopada 2001).
