Datum objave: 29. kolovoza 2018. Meditacije
Ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine«.
Isus Duha Svetoga naziva drugi Branitelj, zato jer je On sam prvi Branitelj, onaj koji je učenike, dok je bio s njima, čuvao od svakoga zla i malo po malo im otkrivao istinu, onoliko koliko su mogli primiti.
Činjenica da Isus obećava Duha koji je branitelj, pokazuje u kakvom će se stanju nalaziti Isusovi učenici, do kraja svijeta: bit će potrebno da ih obrani, prvenstveno od đavla, ali i od svih protivština koje će ih zadesiti u svijetu.
Duh Sveti je branitelj, ad-vokat, onaj koji je pozvan u obranu, a đavao je tužitelj, kako kaže apostol Ivan. Optužuje nas radi naših grijeha, a Duh Sveti nas brani i tješi; iako smo grešnici i slabi, Bog nam nikada neće uskratiti svoju pomoć po Duhu Svetomu. Đavao nas najprije napastuje, a potom, kad/ako padnemo, optužuje. To čini jer želi da izgubimo nadu; želi da se razočaramo i u Boga i u sebe. Duh Sveti nas potiče na dobro, a kada u tome uspijevamo, onda »potpomaže našu nemoć«, kako kaže sveti Pavao u poslanici Rimljanima. On nam svjedoči da je Bog ljubav i da nas nikada ne osuđuje.
Upravo je dar Duha Svetoga jedina sigurnost da će učenici moći ispuniti poslanje koje primaju od Isusa i ostati mu vjerni do kraja, makar će se uvijek iznova suočavati sa svojim slabostima. Stoga Isus na kraju nešto i traži od svojih učenika:
»Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati«.
Čuvanje zapovijedi će biti dokaz da ga ljube. Doista, makar ljubav prethodi zapovijedima, nemoguće je govoriti da ljubimo Boga ili da ga poznajemo, ako ne živimo po njegovim zapovijedima. Duh Sveti čini da se u nama rađa Isus Krist, da u nama raste, i da On, Sin Očev, postane život naš (Kol 3, 4).
Don Edvard Punda
