Datum objave: 9. kolovoza 2018. Meditacije
»Svaka je riječ u svetom Pismu prije dar nego zahtjev« (Evangelii Gaudium 142), kaže Papa Franjo u Apostolskoj pobudnici Radost evanđelja. Zahtjev za obraćenjem na koje nas Isus poziva, najprije je dar upravo stoga jer nam se stvarno približilo kraljevstvo nebesko!
Bog dolazi pronaći svakoga čovjeka. To je sažetak radosne vijesti i opis Isusovog djelovanja. To je stvarna prisutnost kraljevstva Božjeg. Današnje evanđelje opisuje dolazak kraljevstva Božjega u Isusovu izboru prvih učenika i u njegovu »propovijedanju evanđelja o kraljevstvu i liječenju svake bolesti i svake nemoći u narodu«.
Mogli bismo to ovako sažeti: Isus je propovijedao, naviještao Božju blizinu svakom čovjeku, a čudesa koja je činio, bila su potvrda, očitovanje te blizine. Evanđelist donosi i geografske koordinate početka Isusovog javnog djelovanja: »Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska – narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu«.
Radi se o riječima proroka Izaije koje se u Isusu Kristu ispunjaju. Isus započinje svoje poslanje u Galileji poganskoj, u periferiji Izraela. Ne započinje od Judeje, Jeruzalema… gdje je središte religije Izralea. Ne! Isus odlazi na periferiju i ondje izabire sasvim obične ljude, ribare, ali koji odmah sve ostavljaju i idu za njim. Jednako tako evanđelje opisuje i reakciju na Isusova čudesa: »glas se o njemu pronio i za njim je pohrlio silan svijet«.
Možemo se pitati jednu stvar? Što je to što čini da se ljudi miču, da se njihovi životi mijenjaju? Današnje evanđelje daje nedvosmislen odgovor: istinsko obraćenje, prava promjena se događa samo onome koji spozna da je Bog u pokretu prema njemu, da Bog nije neka sila ili vječna sudbina, nego je osoba koja u svojoj slobodi punoj ljubavi dolazi čovjeku, traži ga i nikada se ne umara tražeći ga. Bog u Isusu Kristu ne traži dobre, one koji su nešto uspjeli ili misle da su zaslužili jer su bolji od drugih…
Isus Krist je u današnjem evanđelju objavljen kao svjetlo za sve koji su u tami… za one koji ne vide izlaza iz svojih situacija… za one koji u ovome trenutku žive u očaju, u strahu, koji su ostali bez svega, koji misle da je njihov život potpuno promašen…
Ali Isus je svjetlo i za one koji možda sve imaju, ali su u tami jer ne vide da im sve dolazi od Boga. Isus je svjetlo i za one koji misle da Boga poznaju i da je govor o obraćenju upućen drugima… Jednom riječju, Bog nas sve traži!
Makar smo svi uključeni u Božje djelo spasenja, ipak, na poseban način bih želio izreći riječi Pape Franje upućene onima koji u srcu ne osjećaju Božju blizinu:
»Svima koji se osjećaju daleko od Boga i od Crkve, svima koji su bojažljivi i ravnodušni, želio bih reći ovo: Gospodin poziva i tebe da budeš dio njegova naroda, i to čini s velikim poštovanjem i ljubavlju! Gospodin te zove. Gospodin te traži. Gospodin te čeka. Gospodin ne provodi nasilno i fanatično vrbovanje za vjeru; On daje ljubav, i ta te ljubav traži, čeka; tebe koji u ovom trenutku ne vjeruješ ili si daleko. To je Božja ljubav!« (Usp. Evangelii Gaudium 113).
U Isusu Kristu, svjetlu koje prosvjetljuje svakoga čovjeka ostvaruju se riječi Psalmista koji kliče: »ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost«. Obratiti se i vjerovati znači svaki dan iznova pustiti Bogu da uđe u sve naše tame: u beznađa, u razrušene odnose, u ovisnosti kojih je danas bezbroj, u oholost ako mislimo da smo bolji od drugih, u taštinu ako smo uspješni i mislimo da je to ključno za biti sretan…
Ovim i drugim tamama našeg života približilo se kraljevstvo Božje: »Gospodin te zove. Gospodin te traži. Gospodin te čeka«!
Don Edvard Punda
