Datum objave: 9. srpnja 2018. Meditacije
Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.«
“Ti kao da nemaš soli u glavi?”, “sa zrncem soli prihvaćaj što on kazuje”, “kruh i sol”…
Sol se spominje na mnogim još drugim mjestima u našoj svakidašnjoj jezičnoj uporabi i tradiciji. Sol, bez koje je život teško zamisliti ljudski život, ima dva važna svojstva: ona čuva i začinjuje. A treće je svojstvo ograničenost. Solju se čuva hrana, može dugo trajati i biti sačuvana. Solju se začinju jela. Kako bi jela bila bljutava kad ne bi bilo soli. Sol je ograničena, ne ide svugdje. Vjerojatno vam se dogodilo kao meni da ste možda stavili slučajno sol u kavu. Uh, užasno. Sol tu ne pripada.
Krist tako koristi prekrasnu sliku soli kako bi naznačio kakav bi kršćanski život trebao biti. Poput soli pozvani smo čuvati Boga, stvarnost, dobrotu, odnose. A mi često činimo suprotno. Čim se pojavimo, sve rasturimo, i Boga, i stvarnost, i dobrotu i odnose. Širimo trulež oko sebe…
Poput soli pozvani smo biti začini u ovomu svijetu, začiniti odnose svojom prisutnošću, učiniti stvarnost ljupkijom i ljepšom. A mi činimo opet suprotno. Svojom nazočnošću obljutavimo sve, kompliciramo, donosimo duh težine, ružnoće, oporosti, hladnoće, brrr…
Poput soli pozvani smo da budemo ograničeni, krhki, nenametljivi. Ne moramo sve znati i u sve se miješati, pametovati svugdje i svima. A u nas je suprotno. Ponašamo se poput soli u kavi, stvaramo gorak i težak okus. Nedostaje nam onaj poštivajući odnos distance spram svega, svijest o vlastitoj krhkoj ograničenosti, duh nenametljive zavodljivosti..
Zato, sada pamet, odnosno sol, Kristov sol u glavu i budimo sol zemlje…
Ivica Raguž
