Datum objave: 13. lipnja 2018. Meditacije
“Braća bijahu postojanau nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.”
Četirima riječima sv. Luka opisuje prvu kršćansku zajednica: nauk apostolski, zajedništvo, lomljenje kruha i molitve. “Nauk apostolski” jest Božja riječ predana apostolima, a po apostolima predana nama. Božja riječ jest “nauk”, dogma, kako bi trajno ostala Božjom, a ne ljudskom. Jer, mi ljudi stalno težimo krojiti Božju riječ prema svojim pojmovima, zamišljajima i prohtjevima. A ovako Božja riječ, kao nauk i dogma, to nam ne dopušta. Dogmatska Božja riječ trajno nas pogađa i izaziva u svojoj drugotnosti, a u tomu se krije naše spasenje.
Zajedništvo (grč. koinonia), koje latinski Novi zavjet prevodi s “commmunicatio”, izriče činjenicu da se kršćanska vjera ostvaruje po izlaženju iz sebe, komunikaciji s drugima: intelektualci s priprostima, siromašni s bogatima, stari s mladima, kulture s kulturama, rase s rasama. U Crkvi, dakle, svi sa svima komuniciraju. Tko se izdvaja iz “komunikacije”, poput sv. Tome Blizanca, nevjernik je, sumnja.
“Lomljenje kruha” je samo nastavak, odnosno temelj “komunikacije”. Ono označava euharistiju kao mjesto Božje “komunikacije” s nama, a to je sebedarivanje Boga, “sebelomljenje” Boga u euharistiji za nas. U euharistiji stvarno “komuniciramo” s Bogom, a u Bogu sa svima ostalima. U euharistiji stvarno postajemo “Božji, a ne Bog”, kako veli Vilim od sv. Teodorika (“Dei, non Deus”) Bez “komunikacije” euharistijske s Bogom, naša ljudska “komunikacija”, kako to često biva i danas kad živimo u vremenu “komunikacije”, svodi se na puku razmjenu riječi, na brbljanje bez stvarnoga “izlaženja” iz sebe.
Naposljetku, i treća “komunikacija” je značajka kršćana, a to je molitva. Dok je euharistija događaj “komuniciranja” s cjelovitom Kristom, uzajano prodiranje Krista i nas, u molitva je događaj riječi, prijateljski razgovor između Krista i nas, razgovor koji nas uvodi u razgovor ljubavi Trojedinoga Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga. Molitveni razgovor čini kršćanina kršćaninom, razgovor ga stvara, kao što znamo da i u našemu ljudskom krhkom iskustvu razgovor stvara čovjeka.
Dopustimo zato da nas danas i uvijek stvara Isus Krist, da budemo istinski “communicantes”…
Ivica Raguž
