Mudrost odgoja: Tko ljubi pouku, ljubi znanje, a tko mrzi ukor, lud je (Mudr 12,1)

Datum objave: 24. travnja 2018. Kolumne

Kraj školske godine, ozareno lice gimnazijalca koji je dobio samo pozitivnu ocjenu, razočaran profesor, očajan roditelj… Koliko sam godina to gledala i slušala žalopojke mojih kolega o novim, lošijim  generacijama, a žal za starima, te sam se zapitala, tko je kriv, jesu li baš djeca problem?

Sjećam se dugotrajnih razgovora s roditeljima, njihovih žuljevitih ruku, trčeći između dva posla, koji bi  plačućim glasom izgovarali  rečenicu: „ Profesorice, ali samo treba učiti, sve ja radim, sve mu priuštim, samo mora uzeti knjigu…“ Konačno sam se odvažila i rekla: „Gospođo, u tome i je problem, on NE MORA, njegov život nije Vaš život jer Vi morate, Vi trebate, Vi se odričete, Vi se trudite. Morati znači ne imati izbor, morati znači da se s tim počinje, morati znači da se s tim budite i liježete.“

Sada sam tek bila u problemu kako to roditeljima prenijeti u praksi i uzdajući se u Božju providnost do ruku mi je dopao izvrstan materijal kršćanskih  psihologa: dr. H. Clouda i dr. J. Townsenda,  koji su sastavili izvrsne smjernice kako ostati brižan roditelj, ali ne popustiti manipulacijama i neodgovornosti vlastitog djeteta.  Biti roditelj veliki je Božji dar i uloga roditelja i nastavnika je odgojiti zrelu, odgovornu osobu, zdravog karaktera.  Pod karakterom podrazumijevamo razvoj osobina, vještina i unutarnjih vrijednosti koji će mu pomoći da se uspješno nosi s izazovima života  tijekom svog duhovnog i biološkog sazrijevanja. Cilj je da se dijete tijekom odrastanja nauči SAMOSTALNO,  odgovorno ponašati, da u njemu sazrijeva samostalni korektiv koji će mu pomoći suprotstaviti se rizičnim oblicima ponašanja.

Svrha kojoj roditelj teži ODVAJANJE je djeteta i njegovo samostalno koračanje kroz život, a ne cijelo-životno „šlepanje“. Autori predlažu sljedeće korake:

1. Preuzmite inicijativu čim zamijetite problem, bez oklijevanja jer jedno je nekoga povrijediti, a drugo je nekom nanijeti štetu. Vi konačno želite spriječiti dugotrajnu štetu, stoga budite odlučni, ne popuštajte izlikama, odgodama, ali budite blagi i smireni. Ne upuštajte se u razgovor ako ste previše uzrujani! Konačno, netko mora biti odrasla osoba tijekom razgovora.
2. Pokušajte cijelo vrijeme pokazivati ljubav prema djetetu, ali se nemojte povlačiti, poslušajte djetetovu stranu, no vaš odgovor na njegov ispad bijesa ili plača neka otprilike zvuči ovako: „Razumijem da misliš da nisam fer i da se ljutiš, razumijem tvoju želju da se družiš s tim dečkima, ali želim ti pojasniti svoju ODLUKU zašto to nije dobro.“
3. Nemojte ostati samo na razgovoru, povucite sljedeći potez i sprovedite odluku u djelo. Griješimo ako mislimo da je to dovoljno, dijete mora shvatiti da iza riječi slijede djela.
4. Konfrontacija je neugodna djetetu i može se osjećati odbačenim i sav Vaš trud da budete krasan roditelj u ovom trenutku neće polučiti nikakav rezultat. Morate izdržati fazu djetetovog durenja, ljutnje i emocionalne distance. Ne podliježite osobnom doživljaju krivnje, posebno kada vas dijete optužuje da ga ne volite. Smireno odgovorite da to razumijete i da u ga ovom trenutku ne možete uvjeriti u svoju ljubav, ne dopustite da Vas to udalji od problema (ocjene, izostanci, izlasci, loše društvo i sl.). Pokažite suosjećanje, ne sažaljenje i ostanite dosljedni. Budite spremni svoju odluku pojasniti. Kada Vas uhvati kriza, zapitajte se: Ako sada popustim koje ponašanje svog djeteta ohrabrujem, kakvu poruku mu dajem? Kada pomažete, što potpomažete?
5. Emocionalne reakcije vašeg djeteta mogu se kretati u rasponu od plača, lupanja vratima, povišenog tona, ostanite čvrsto suočeni s izljevima frustracije, gubitka kontrole ili sebičnosti. Konačno, Vi ste ti koji u tom trenutku ne dopuštate ono što dijete silno želi. To je ono što djeca rade, svaki dan rastežu granice dopuštenoga, tiskaju, ali tako i sazrijevaju, tako uče što je život, tako uče što znači MORATI. Nemojte dopustiti da Vas emotivna reakcija zaskoči ili razočara i smireno, odlučno recite: „Vidim da se ljutiš na mene, znam kako je to imati neispunjene želje, ali NE, neću promijeniti svoju odluku.“
6. Ako se vaše dijete uvrijeđeno povuče, dopustite mu to, premda je nekim roditeljima to najbolnija faza. Ne trčite za njim i ne pokušavajte ga usrećiti na drugi način, najbolje bi bilo da vam dijete samo dođe. No, ako se radi o tvrdoglavom srednjoškolcu, nemojte dopustiti da to predugo traje, pokušajte razgovorom izraziti prihvaćanje njegovih emocija i ponuditi način da ostanete u bliskom kontaktu, ali ne mijenjajte granice koje ste postavili.

 

Svi mi, od roditelja, odgajatelja i  nastavnika, znamo da je ovo samo zbir izvrsnih savjeta ako ih ne primijenimo u životu, što  je često dugotrajni proces koji  može biti jako bolan. No, pišući ovaj kratki osvrt, svaki savjet sam testirala u skoro 30 godina odgajateljskog  rada i nema drugog načina. Konačno,  mi se u tom ringu odgoja i životnih izazova ne hrvamo sami, s nama je uvijek Gospodin i anđeli čuvari koji budno prate svaki korak svojih štićenika.

Pripremila: Miriam Goll