Dr. sc. Mihael Yago na Adventskom susretu govorio o svetom aramejskom jeziku

Datum objave: 23. travnja 2018. Aktivnosti

OSIJEK – „O svetom aramejskom jeziku“ govorio je dr. sc. Mihael Yago gostujući na drugom adventskom susretu koji je 8. prosinca priredila Udruga katoličkih intelektualaca u Osijeku. Razgovor u Klubu knjižare Nova moderirala je poticajnim upitima Miriam Goll, prof., pozdravljajući okupljene aramejskim pozdravom: „Maranatha!“ te je, uvodeći u susret, zaželjela dobrodošlicu gostu u gradu Osijeku čije ime na aramejskom/asirskom Osaq u prijevodu znači nježno, a to je zapisano u tek izišloj knjizi dr. Yage „Aramejski, asirski jezik u hrvatskom, kroatskom jeziku“. Naime, Mihael Yago, pedijatar, predavač na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Asirac rođen u gradu Deriku u Siriji, a nastanjen u Petrinji, došao je 1975. godine u Hrvatsku na studij medicine u  Zagreb, te je zauzeti kršćanin poznat u javnosti po 42-godišnjem jezikoslovnom istraživanju bliskosti aramejskoga jezika hrvatskom jeziku i hrvatskoj kulturnoj baštini, a zasigurno je prvi istraživač zaokupljen asirskim korijenima u hrvatskim riječima i značenjem u biblijskom leksiku. Pozdravljajući sabrane dr. Yago je susret otvorio Molitvom Gospodnjom (Očenaš) zorno prezentirajući Očenaš na asirskom (Slouto Maronito) jeziku i pismu te na asirskom jeziku Očenaš (Abun d’bashmayo) napisan na latinici.

Zanimljiv sugovornik, koji u svojemu životopisu ponosno ističe pripadnost kršćanskoj, asirskoj Crkvi, u jednoipolsatnom druženju susretljivo je odgovarao na mnoštvo pitanja u svezi njegova materinjega novoaramejskoga, odnosno asirskoga jezika. Aramejskim je jezikom, rečeno je, govorio praotac Abraham u 7. stoljeću prije Krista i Gospodin Isus Krist, njegova majka Marija, a danas se aramejskim jezikom (na dijalektima) služe govornici na Bliskom istoku. „Biblija i Stari zavjet nisu izmišljene priče nastale u nečijoj mašti već dokumenti istine i povijesti. Imena Adama i Eve, anđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela imaju svoje posebno značenje:  Adam je crvena glina, Eva je život, dom je krv, a sve to živi su simboli vjere“, kazao je Yago otkrivajući zanimljivosti vezane uz obilježja hrvatskoga naroda i zajedničkih kršćanskih oznaka. Primjerice, krstionica iz Sirije (čuvana u samostanu) podsjeća na Višeslavovu krstionicu, a Yago je spomenuo i svoje promišljanje o nastanku hrvatskoga grba. Naime, prva stranica asirske Biblije iz 12. st. na naslovnoj stranici ima križ, a osi križa popunjene su nizom jeruzalemskih križeva koji čine isti uzorak kao i šahovnica te Yago smatra kako „šahovska polja’ na hrvatskom grbu imaju podrijetlo u segmentu spomenutoga oršlemskoga križa, a nisu ‘šahovnica’ kako se predstavlja“. Sugovornik je pojasnio kako je osobni interes za povezivanje hrvatskoga i aramejskoga bila prva riječ hrvatskoga jezika koju je čuo izišavši 1975. godine iz vlaka na zagrebačkom kolodvoru kada je pitao za taksi, a na njegovo ogromno iznenađenje čuo je „odgovor na aramejskom“: „Tamo.” Naime, riječ tamo ima isto značenje u novoaramejskom jeziku kao i u hrvatskom. Od tada, posvjedočio je Yago, u hrvatskom jeziku pronalazi riječi sa istim značenjem ili je korijen riječi aramejski, primjerice kaput ima isto značenje u oba jezika, šal također… Središte razgovora odnosilo se na značenje, odnosno prijevode pojedinih biblijskih riječi koje mijenjaju značenje rečenoga, primjerice Yago tumači kako zapravo, umjesto riječi zdravo, anđeo Gabrijel, Božji čovjek dođe k Mariji i kaže: Mir tebi! Nadalje, ukazao je na pogrješan prijevod svetopisamskih riječi, pojasnivši: „U Svetom pismu piše (Mk 1, 1-8) da je Ivan Krstitelj jeo med i skakavce, umjesto da je jeo med i biljke (korijenje biljaka). Kada je Mojsija Bog pitao kako mu je ime, Bog je odgovorio: Ano hou. To znači „Ja sam On“, tako da je nemoguće da Bog ima ime. Amin u aramejskom jeziku može se koristiti u više značenja, a zapravo znači istina i kada molimo Oče naš na kraju potvrđujemo sa Amin (piše se Amin, a čita Emin, dok je u hrv. Amen), što znači istina, kako nas je sam Isus Krist naučio. Amin može značiti i desno (šemolo je lijevo), a nelogično je da Bog sjedi s desna Ocu na nebesima jer na nebesima nema ni strana ni vremena, vječnost nema tijelo, živi se u vječnosti, a u prijevodu je zagubljeno pravo značenje budući je Isus Krist rekao da će sjediti s istinom.“ Dr. Yago, također, je ukazao na prijevod sintagme „Isus Krist je Sin čovječji“, pojasnivši kako se govori o izvornoj riječi čovjek, odnosno kako je Bog u Isusu Kristu postao čovjek, a pozdravio je najnovije promišljanje pape Franje o značenju prijevoda ‘ne uvedi nas u napast’ u molitvi Oče naš izrazivši nadu kako će mjerodavni to promijeniti jer Otac (Tata), Bog ljubavi ne uvodi u napast… Slušatelje u Osijeku zanimalo je kako to da se odlučio živjeti u Hrvatskoj i ne otići raditi na bolje plaćeno mjesto? „Nije sve u novcu, imao bih deset puta veću plaću drugdje. Nama ne treba hrana nego mir“, kazao je Yago koji je svojevremeno bio počasni gost kod pape Ivana Pavla II. te ističe kako je bitno „boriti se za vječni život kojeg čovjek ne zaslužuje već ga treba vjerom zaslužiti“.

Naposljetku susreta Yagina kći, ujedno i lektorica spomenute knjige, Anamaria Yago vrsno je interpretirala očev prijevod pjesme Khalila Gubrana (Kahlil Gibran) Ljubav, a gost je najavio: „Ako Bog da zdravlja, bit će još tri knjige… Bit će mi drago, ako ću ili vjerom ili nacijom ojačati Hrvatsku.“ Adventskom druženju nazočile su Yagina supruga Diana i kći Mihaela Yago koju je publika posebno pozdravila jer je obitelj, uključujući kći Haidu, snažna potpora u istraživanju korijena hrvatskih riječi, a cjelokupan rad objavljen u knjizi Aramejski, asirski jezik u hrvatskom, kroatskom jeziku Yago je posvetno darovao „svojoj obitelji i svim dobrim Hrvatima te svim dobrim građanima Hrvatske koji su probudili u meni ljubav za Hrvatsku“. Knjigu je potkraj listopada u Petrinji predstavljao sisački biskup Vlado Košić. Idući adventski susret bit će u Klubu knjižare Nova 14. prosinca s početkom u 19 sati, a Ružica Pšihistal, predsjednica UKI-ja, razgovarat će o temi „Žena u Crkvi“ sa s. Veronikom Milom Popić i s. M. Blankom Vrdoljak.

Tekst i fotografija: N. Špoljarić