BLAGO TEBI …

Zamislite situaciju u kojoj prilazite beskućniku, prosjaku na ulici i kažete: „Blago tebi, ti ćeš se nasititi,“ ili priđete radniku koji nedjeljom „usrećuje“ one koji su taj dan slobodni i ponovite: „Blago tebi, ti ćeš uživati u pravednosti.“ Sličnu rečenicu mogli bi reći uplakanima, blago tebi, ti ćeš se utješiti, a tek onima koji odustaju od mitologije, strančarenja, sukoba i zavisti, pokušajte im prići i reći : „Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!“ (Mt 5,12).

Ne bih vam preporučila da se samo tako odvažite utješiti ljude opterećene svjetovnim mukama Isusovim riječima, ali možda ovaj kratki osvrt na Isusovu besjedu na gori (Mt 5,1-12), ohrabri vaš duh i odlijepi vaš pogled od zemlje  i upre ga u nebo.

 Ponekad se sama uhvatim u želji da živim onako kako je jedan američki novinar opisao život Michael Jordana, rekavši da je to  trenutak kada više ne morate raditi ništa što ne želite i možete raditi što god želite. No, Isus koji dolazi iz onostranosti, sastavlja govor koji zvuči kao „ trijumf žrtava“ (Phillip Yancey: „Isus kakvog nisam poznavao“, Prometej, Zagreb 2007., str. 110). Šuplje odzvanja njegova besjeda u stvarnosti prepunoj natjecanja, ega, bešćutnosti, nepravde i nasilja. Prva bih pobjegla glavom bez obzira da sam poslušala taj govor nekog nepoznatog rabina, kojeg nazivaju Isus. Došla bih, sjela među gomilu i slušala Isusov hvalospjev o siromasima, napuštenima, mirotvorcima, ožalošćenima i žarko željela da se neću morati tješiti tim „nagradama“ kroz život.  Ipak, jesam … Nekoliko puta mi je odjeknula rečenica o blaženstvu mirotvoraca, ožalošćenih, krotkih, zaustavivši na trenutak  moju oluju ogorčenosti, razočaranosti, napuštenosti ili još gore nevjere. A onda sam se zapitala zašto Bog baš u glavni plan gura siromahe i odgovor mi je ponudila gore navedena knjiga i preuzeti citat iz knjige Monike Hellwig: „Good News to the Poor“ (Paulist Press, 1983., str.145.). Vjerujući da će nam to pomoći da ne samo slijepi prolazimo pored braće siromaha, nego nas i odcijepiti od lažnih vrijednosti ovoga svijeta, navesti ću ga cijelosti:

 

  1. Siromasi znaju da im je hitno potrebno izbavljenje
  2. Siromasi znaju da su ne samo ovisni o Bogu, već jedni o drugome
  3. Siromasi se za sigurnost ne oslanjaju na stvari već na ljude
  4. Siromasi nemaju pretjerani osjećaj vlastite vrijednosti niti pretjeranu potrebu za privatnošću
  5. Siromasi ne očekuju puno od natjecanje, nego od suradnje
  6. Siromasi mogu čekati jer su stekli neku vrstu nepokolebljivog strpljena proisteklog iz svijesti o ovisnosti
  7. Siromasi imaju realnije strahove jer znaju da čovjek može izdržati velike patnje i oskudicu
  8. Siromasima Evanđelje zvuči kao radosna vijest, a ne kao prijetnja ili grdnja.

 

 

Ako mislite da je ta stvarnost daleko od vas, probajte zamijeniti imenicu „siromasi“ s Ja i propitajte se znam li ja da mi je potrebno izbavljenje, da ovisim o Bogu, da se mogu osloniti na ljude, itd. Zvuče li sada blaženstva tako daleko?  Prolazeći sama taj upitnik, pronašla sam utjehu jer ne mogu ili nemam što imaju drugi, a najviše sam umirila svoju frustriranost što ne trčim po hodočašćima, velikim okupljanjima, tražeći instant rješenja za patnju koju Bog pripusti u život. Štoviše, shvatila sam da će Boga veseliti moje strpljivo podnošenju kušnje ili križa.

Završit ću parafrazom Blaženstava, blago svima vama koji ste sretni jer ste nesretni, sretni jer ste  ožalošćeni, krotki, milosrdni i progonjeni. Bog koji vidi svaku suzu, čeka vas u svom kraljevstvu,  već vas sada sinovima svojim naziva.

 

Miriam Goll