Korizmeni susret s akademikom Josipom Bratulićem

OSIJEK – Akademik Josip Bratulić gostovao je u Pastoralnom centru Vikarijata Osijek gdje je u ciklusu Korizmenih susreta 24. ožujka održao izlaganje o temi „Kršćanstvo i hrvatska kultura“. Kako je kršćanska kultura isprva oblikovala hrvatski narod i tekao evangelizacijski put slavenskih apostola svete braće Konstantina Ćirila i Metoda, što je zanimljivo motriti u teološkoj poruci glagoljice (čije svako slovo ima simboliku) koju je stvarao sv. Konstantin Ćiril te kako je biblijska riječ ulazila i ukorijenila se u pisanu i usmenu kulturu Hrvata, govorio je akademik Bratulić tijekom večernjeg susreta s Osječanima u organizaciji Udruge katoličkih intelektualaca u Osijeku i Instituta za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.“. Okupljene je pozdravio, molitvu predvodio te moderirao kasniju diskusiju mons. dr. Vladimir Dugalić, predstojnik Instituta, uvodno podsjetivši kako je “čovjek duhovno i tjelesno biće te sve što radi mora biti u sinergiji, dok kršćanska vjera mora biti utjelovljena u život naroda, ima svoju inkarnaciju u jeziku i kulturi, a naša je hrvatska baština utjelovila kršćanske vrijednosti”. Riznicu znanstvenoga opusa hrvatskog filologa i povjesničara književnosti,  člana HAZU-a i bivšega predsjednika Matice hrvatske, akademika i ponajboljih poznavatelja hrvatske jezične i književne kulture rođenog u Sv. Petru u Šumi dr. Josipa Bratulića predstavila je dr. Ružica Pšihistal, predsjednica UKI-ja, napominjući kako akademik Bratulić shvaća filološko istraživanje kao poslanje, k tomu je “istinski ljubitelj Riječi, riječi koja je logos i tu je posve blizu ‘ivanovskom’ logosu, a njegov opus označuju pojmovi riječ-slovo-logos te je kao filolog, koji sažimlje znanost i književnost (stariju hrvatsku), istinski sijač znanja i dobrote, dobrote Smisla”.

“Hrvati su ‘oduvijek’ bili krstjani, drukčiji, neobičniji, a krstjanin je onaj koji se krsti u Isusovo ime. Kršćanstvo je ucijepljeno na novo stablo, na ono što je dolazilo s Istoka. Prihvatili smo Oče naš i druge molitve. Imamo korijene predćirilometodske i ćirilometodske, uvodno je rekao gost te u izlaganju “otkrio” temeljno slovo staroslavenskoga pisma “s”, koje se naziva “slovo”, ima oblik kruga i trokuta koji označavaju Božanstvo i Trojstvo. “Sloviti na staroslavenskom znači govoriti. ‘Slovjene’ su oni koji govore, slove, a danas kažemo Slaveni. U Srednjem vijeku su se Hrvati nazivali i Slavenima, Slovjenima. Kajkavci su sebe nazivali Slovencima. Današnji Slovenci tada su se nazivali i među sobom prepoznavali kao Kranjci, a današnje nacionalno ime prisvojili su kasnije (s ulogom filologa Jerneja Kopitara) u 19. stoljeću… Kad se slovo “s” okrene, dobiva se slovo “i”, prvo slovo za imenovanje Isusa.  “Slovo” u staroslavenskom znači “riječ”, a Riječ je Isus Krist. Slaveni su dobili pismo od svetoga čovjeka… Glagoljica krije duboku teološku poruku.  Uz krug i trokut u glagoljici se često ponavlja i križ, što označava Krista i njegovu muku. A križ je prvo glagoljsko slovo, ime mu je “Az”, ja. Glagoljsko pismo započelo je križem. Kasnije su na grane križa postavljene petljice i prvotni lik slova “Az” se izmijenio. Kad je osmislio slovo “s”, sv. Ćiril je odmah promišljao i o drugim slovima jer ono što u staroslavenskom znači “slovo”, a nama danas znači pisani znak, nekada je bilo dublje značenje “riječ”, ali teološki je to Logos, Božja Riječ, Mudrost (Sofia) i slično. Prve riječi koje je sv. Ćiril na glagoljici napisao bile su: ‘Isprva bje slovo i slovo bje u Boga’ –  U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga, i Bog bijaše Riječ” (Iv 1,1). Tako je on Slavene, kao novi narod u Europi, u nekom smislu povezao s temeljnim teološkim pojmom kršćanstva, Drugom božanskom Osobom. U glagoljskoj abecedi drugo slovo “b” – “buky” izvorno se nazivalo “Bog”. Ono je oblikovano kao tri prsta, što je kršćanski pozdrav i zakletva. “Buky” na staroslavenskom znači knjiga, pismena ili slova jer je poruka sačuvana u pismu. Dakle, prvo zapisano u našoj hrvatskoj književnosti zapisano je u Ivanovu evanđelju. Prvi dio abecede glasi: ‘Ja slova znajući govorim: dobro je živjeti veoma na zemlji’, a to znači: ‘Ja koji slova (pismo) znam, govorim da je dobro živjeti veoma na zemlji.’ Značenje “Buky” je Bog: ‘Ja koji poznajem Boga, govorim da je dobro živjeti na zemlji.’ Na glagoljici je zapisana Biblija, brojni liturgijski tekstovi i prvi slavenski pravni tekstovi. Kasnije je sve to ušlo u naše liturgijske knjige: misale, brevijare, obrednike, zbornike različitoga štiva. Kad se kaže pismo, misli se na sadržaj i na oblik koji je ušao u sadržaj hrvatskoga jezika. Sv. Ćiril promišljao je tekstove koje je prevodio”, kazao je akademik Bratulić te na primjeru molitve Očenaša pokazao kako je prijevod “kruh naš svagdašnji” zapravo latinski prijevod sv. Jeronima, a u grčkom stoji: “kruh naš nama potreban” i sv. Ćiril je preveo “kruh koji je tu, među nama, daruj nam danas” pri čemu je mislio na euharistiju, na svakodnevno primanje sv. Pričesti, “kruha nasušnog” u Kristu. Čulo se kako Črnorizac Hrabar piše da Slaveni slovo “a”, koji ima naziv “az”, izgovaraju širom otvorenih usta i tako izgovoreno ono označava pojam “ja”, dakle “ja osobno” i to znači da Slaveni primaju kršćansku vjeru osobno i pojedinačno, a ne kolektivno kao narod ili skupina. Izlaganje je podsjetilo kako se na prostorima naseljenim Hrvatima proširilo slavensko bogoslužje, duhovna i kulturna baština svete braće Ćirila i Metoda, a to je naslijeđe proželo, u ranom razdoblju hrvatske povijesti, velik dio Hrvatske glagoljičkim pismom i slavenskim bogoslužjem.

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

Akademik J.Bratulić pokazuje ideografsko pismo,24.3.Osijekbratulić i organizatori