Sveti Josip, zaštitnik umirućih

U smrtnome času ponavljaju se bolni trenuci izlaska iz majčine utrobe, potisnuti u dubine podsvjesnoga/nesvjesnoga kao pralik našega drugog izlaska. Dok rađa, tijelo žene ritmički podrhtava u bestežinskome stanju nepokretne sadašnjosti. Čudnom se inverzijom predasi između trudova sve više skraćuju, a vrijeme postaje sve sporije i sve teže do granične točke smrzavanja. Ostane samo nezaustavljivo rastvaranje utrobe sve do konačnih parajućih bolova. Uz radosni prihvat ljubavi, novo biće izlazi na zasljepljujuću svjetlost ovoga svijeta.

I umiranje zaustavlja vrijeme. Kazaljke se sata više ne pomiču. Bolni izlazak iz ovoga svijeta ponovno traži milosni prihvat ljubavi. Sveti Josip – uzor očinstva – nebeskim je izborom odabran za jedinstvenu mušku primalju u smrtnome času.

Josipe pravedni,

Josipe prečisti,

Josipe premudri,

Josipe jaki,

Josipe poslušni,

Josipe vjerni,

 

Budi u pomoći svim umirućima.

R.P.