Budi volja tvoja

„Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani“. ( Rim 8, 28)

 

Zamislimo da stojim pred velikom gromadom mramora, vidimo samo tvrdi, hladni, bezoblični kamen, a umjetnik vidi remek-djelo. Kada bi se prema nama okrenuo i rekao što vidi u kamenu, mi mu ne bismo vjerovali. No, on bi posegnuo za pravim alatom i tehnikom te započeo stvarati prelijepo djelo. Sada zamislite da svaki put kada dotakne kamen, on počne kukati, zapomagati, očajavati, traži od umjetnika da prestane, izmiče ili se čak na kraju pomiri sa svojom ružnoćom.

Mi smo taj grubi kamen i samo naš Stvoritelj vidi umjetničko blago koje se krije u nama. On jedini ima duboko spoznaju o stanju naše duše, ali On jedini ima snagu da nas pretvori u svoje dijete. Pri tome će se poslužiti raznim tehnikama, alatima i kušnjama i neće odustati. Cilj je nebo, dovesti nas k sebi i pridružiti svecima. Sv. Alphonso de Ligouri isticao je da ne trebamo težiti tome da svoju volju prilagodimo Božjoj, nego da samo želimo ono što Bog želi ili u naš život pripušta. Ovako to pojašnjava sv. Pavao:

„I da se zbog uzvišenosti objava ne bih uzoholio dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim.“ (2 Kor 12,7)

Sve što se u našim životima događa, kiparovo je dlijeto koje kleše našu grešnost. Ljudi koji nas bole, neuspjesi, izjalovljene nade, poniženja, samo su udar čekića po gruboj površini kamena. Primjerice, sveci su čak naglašavali da se pravi vjernik ne bi smio žaliti na vrijeme i vremenske nepogode, pa svaki dan je Bog stvorio. Sretni su oni koji žive po vjeri jer oni uvijek žele ono što im Bog udijeli. Sv. Alphonso de Ligouri navodi slijedeću priču:

„Novak u potrazi za duhovnom istinom, dolazi do crkve i susreće prosjaka u dronjcima. Nakon što mu je zaželio mu dobar dan, prosjak mu je odvratio da mu hvala na lijepim željama, ali da se on ne sjeća kada je imao loš dan. Novak je iznenađeno prokomentirao da mu je Bog sigurno udijelio jako dobar život. Prosjak je to potvrdio i pojasnio da kada nema što jesti, zahvalan je Bogu, kada kiši ili sniježi, Bogu se zahvaljuje na providnosti, kada ga netko vrijeđa ili otjera, on slavi Boga. Štoviše istaknuo je da sebe vidi kraljem u svom kraljevstvu. Na upit gdje mu je kraljevstvo, prosjak je odgovorio da je ono u duši gdje je sve u savršenom redu, gdje su emocije pokorene razumom, a razumom štuje i slavi Boga.“ (sv. Alphonso de Ligouri, Uniformity with God’s will)

Oni koji Boga ljube uvijek su u miru, jer vjeruju savršenom umjetniku, dobrom Ocu. On, koji nas ljubi, beskrajno je mudar i želi ono što je najbolje za nas. Bog se nepresušno bori za našu dušu, dopustit će patnju, siromaštvo, gubitke, no svaka borba na zemlji, borba je i na nebu i dok svoje mjesto ne osvojimo, ostaje nam da poput sv. Pavla uživamo: „ … u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. „ (2 Kor 12, 10)

Osvrt na predavanje : „ Uniformity with God’s will“, Sensus Fidelium

Pripremila: Miriam Goll