Četvrta nedjelja došašća – poslušnost u ljubavi

Datum objave: 20. prosinca 2020. Kolumne, Meditacije

Došašće je povlašteno mjesto Marijine prisutnosti. U četvrtoj adventskoj nedjelji, na pragu Božića, pred nama je događaj blagovijesti i Marijin fiat kojim se ispunjava Božji plan. Marija je prva svjedokinja ispunjenja obećanja danih Izraelu, mesijanskih nada koje počivaju na Davidovoj lozi. Što smo bliže danu proslave Isusova rođenja, sve se glasnije razabire marijanski poziv na poslušnost i šutnju koja poravnava stazu i pripravlja put.

Podići ću tvoga potomka nakon tebe i utvrdit ću njegovo kraljevstvo (2 Sam 7, 12)

Prvo nas liturgijsko čitanje kroz ulomke Druge knjige o Samuelu upoznaje s vremenom najslavnijega razdoblja židovske povijesti koje će ostati idealom u svim kasnijim razdobljima. David je kao najveći i najglasovitiji kralj Izraela na vrhuncu svojega vojno-političkoga uspona. Kao kralj priznat od čitavog Izraela, koji je ujedinjenjem kraljevstva okončao razdoblje građanskoga rata i uspješnim ratovanjem s okolnim narodima proširio granice, on učvršćuje Jeruzalem kao političko i vjersko središte zemlje. Zavladao je mir i blagostanje, Kovčeg saveza je prenesen u Jeruzalem. Ostalo je još sagraditi Hram. «Pogledaj!« govori David proroku Natanu, »Ja evo, stanujem u dvoru od cedrovine, a Kovčeg Božji stoji pod šatorom.» Jahve međutim po proroku Natanu izričito odbija Davidovu želju da mu on sagradi Hram, ali u isto vrijeme objavljuje bezuvjetan i neopoziv savez s Davidom lozom na izraelskome prijestolju te najavljuje Davidova nasljednika koji će «sagraditi dom» njegovu imenu i kraljevati dovijeka. Premda se u doslovnome smislu obećanje o Davidovu nasljedniku ostvarilo u Davidovu sinu Salomonu koji će uistinu sagraditi «rukotovoreni» Hram, kršćani obećanje dano Davidu prepoznaju u Isusu Kristu, drugome Davidovu sinu u kojemu je “nerukotvoreni” Hram Božji.  Isus je ispunjenje obećanja danoga Davidu i Judinu ple­me­nu te konačno ostvarenje svih starozavjetnih mesijanskih očekivanja. Isus je ta «mladica iz Ji­ša­jeva panja» gdje je konačno očitovano Jahvino posinjenje: «Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin». Natanovo je proroštvo važno kao rani pisani spomen proročanstva o Mesiji kao «sinu Davidovu», kao izvor nepresušne nade i očekivanja Izraela o dolasku „oživljenoga“ Davida (David redivivus) koji će u biti u posebnome odnosu prema Bogu te uspostaviti mir i pravednost među narodima. Novi za­vjet se na Natanovo proroštvo poziva izrijekom (usp. Dj 2, 30), Isusovi suvremenici – kako svjedoče brojna mjesta u evanđeljima – u Isusu iz Nazareta prepoznaju sina Davidova. Njegovo podrijetlo iz Davidove loze znak je njegova mesijanskoga poslanja. U Isusu iz Nazareta kršćani prepoznaju obećanoga Mesiju (Krista) kojega je očekivao i proročki najavio Izrael. Obećanje o vječnosti Davidova kraljevstva ispunilo se u Kristu.

Poslušnost Bogu, po Isusu Kristu (Rim 16, 26-27)

Na kraju ili u dodatku pisma rimskim kršćanima, kojima je Pavao s posebnim misijskim žarom htio navijestiti evanđelje, nalazi se hvalospjev Bogu. Jednim jedinim pogledom Pavao sažima svu povijest spasenja. Tajna koja je bila prešućena drevnim vremenima, sada je očitovana. Nastupilo je mesijansko vrijeme. Odsada riječ spasenja više nije pridržana za Izabrani narod nego se propovijedanjem evanđelja Isusa Krista širi na Novi Izrael i stiže do nakraj svijeta. Pavao je zadivljen mudrošću Boga koji se sada u Isusu Kristu objavio cijelome svijetu. Ključ spasenja svih ljudi sada leži u imenu Isusa Krista. Nebeski je Otac proslavljen u Isusu Kristu. Stoga se poslušnost Bogu može ostvariti samo kroz poslušnost Isusu Kristu.  

Neka mi bude po tvojoj riječi (Lk 1, 38)

Događaj navještanja (blagovijest), koji se zbio u skrovitosti Nazareta, prva je Marijina tajna, ujedno i prvi zapisani događaj iz Isusova «života» u utrobi majke. Djevici koja se zvala Marija i bila zaručena s mužem koji se zvao Josip, Bog šalje glasnika, anđela Gabriela. Umjesto da ju oslovi imenom, anđeo joj se obraća neobičnim pozdravom: Zdravo, milosti puna! Premda smetena i zbunjena, Marija razmišlja o značenju tog pozdrava te pozorno sluša anđelovo objašnjenje. Anđeo joj prenosi svečanu objavu da će roditi sina i dati mu ime Isus te ponavlja starozavjetna proroštva o vječnosti Davidova kraljevstva: «Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« No, Marija ga to ne pita. Ona zna da će Mesija uskoro doći i da će biti iz loze Davidove, ali što ona ima s tim? Nju brine čista biologija: Kako će roditi, kada je još djevica? Ubrzo će iz anđelova odgovora shvatiti da njezino djevičanstvo nije prepreka, nego uvjet za utjelovljenje Mesije kojega čekaju. Samo je za njega ona bila «milosti puna». Ostalo joj je još izreći Da: «Neka mi bude po tvojoj riječi.» Odsada, ona hoće samo ono što On hoće.

Šutnja je jezik neba

Kao prva Misionarka ljubavi, Marija, najljepša među ženama – jer je jedina savršeno milosti puna – u tajnu utjelovljene Riječi unosi poslušnost i šutnju. U nježnoj i odlučnoj poslušnosti najviši je stupanj slobode u ljubavi. Evanđelja vjerno prenose trajnu Marijinu prisutnost u Isusovu životu kroz šutnju kojom je obavijen njezin život. Marijine tajne u Gospodinu izrečene su šutnjom, nečujnim «prebiranjem u srcu» kao jedinstvenom nebeskom melodijom. Jedan će pogled s onu stranu svih naših gledanja «kroz zrcalo», otkriti sve tajne neizgovorenoga i neizrecivoga. Sv. Terezija iz Lisieuxa (Mala Terezija), jedna od onih koje su koračale Marijinim stopama, strpljivo je čekala taj pogled najavljujući Kristu, svojemu Zaručniku: «Jednog ću te dana u nebu promatrati, i u mome ćeš pogledu vidjeti sve što bih ti željela reći, jer šutnja je jezik neba.»

Ružica Pšihistal

Načitanije

Kolumne