Osvrt na film: Fatima (2020.)

Datum objave: 31. kolovoza 2020. Osvrti

U vremenu zatvorenih kina zbog praćenja epidemioloških mjera neobično je vidjeti izlazak novog filma, ali je znakovito da se jedan od rijetkih novih filmova ove godine bavi temom Gospinih ukazanja u Fatimi. “Fatima” je igrani film po scenariju Pontecorva, Valeria D’Annunzija i Barbare Nicolosi. Svjetski poznati tenor Andrea Bocelli pjeva za film dvije izvorne pjesme Paola Buonvina, “Gratia Plena” koja se pjeva s djecom na 12 jezika i “Gloria”, a o visokoj produkcijskoj vrijednosti filma govori i impresivni popis poznatih glumaca u filmu, jedan od kojih je i naš Goran Višnjić koji u filmu glumi gradonačelnika Fatime, Artura Santosa.

Goran VisnjicAlejandra HowardJorge LamelasSimão Cayatte, i Stephanie Gil

Većini katolika poznata je priča o ukazanjima Marije, Isusove majke, desetogodišnjoj Lúciji (Stephanie Gil) i njezinim mlađim rođacima Franciscu (Jorge Lamelas) i Jacinti (Alejandra Howard) u polju izvan grada Fatime u Portugalu 1917.

Film počinje u Coimbri, u Portugalu, dolaskom profesora Nicholsa (Harvey Keitel), agnostika, u samostan karmelićanki u posjet sestri Lúciji (Sônia Braga). On ispituje Lúciju o događajima iz 1917., na što mu ona kaže da ga ne može uvjeriti ni u što, nego da može samo svjedočiti o tim događajima te započinje svoju priču govoreći mu o anđelu koji se pojavio u danima prije nego što su vidjeli Gospu tog sudbonosnog 13. svibnja 1917. koji je u potpunosti promijenio njihove živote.

Ton sepije filmu daje povijesni izgled, a mjesta snimanja u Portugalu nalikuju suhim seoskim poljima oko Fatime. Film izbjegava sentimentalnost, iako provodi više vremena s Lúcijom nego s drugom djecom u pokušaju dočaravanja njezinih unutarnjih previranja, neizvjesnosti i vjere. Dizajn produkcije zasnovan je na stvarnim fotografijama ovih događaja uslikanih tijekom tih šest mjeseci 1917. godine.

Od samog početka ovog projekta, spisateljica Nicolosi rekla je u intervjuu da želi da ovaj film u konačnici bude o majčinstvu, u čemu je zaista i uspjela. Film lijepo uspijeva uokviriti priču kroz napetost ljubavi između Lúcije i Marije Rosa, Lúcije i Marije te Gospe s majkom i kćeri. Pred kraj filma, Lúcia gleda prema velikom mnoštvu ljudi i shvaća da će i ona biti majka duša. U filmu postoje dva ili tri vrlo dirljiva trenutka između ovih zemaljskih, nebeskih, duhovnih žena.

Iako se radi o igranom filmu, preciznost informacija o samim događajima iznesenim u filmu je vrlo dobra. Ukoliko pažljivo pogledate moći ćete uočiti spomen poznatih fatimskih tajni kao i Marijine nagovore za moljenjem krunice, izbjegavanjem grijeha i činjenjem dobra, a natprirodni dijelovi ove priče prikazani su kratko i vrlo umjetnički. Iskreno preporučamo!

Načitanije

Kolumne