Datum objave: 10. travnja 2020. Kolumne, Osvrti
Euharistija. Služba. Pomazanje. Realnost koju danas živimo u ovoj liturgiji je Gospodin koji želi ostati s nama u Euharistiji. I mi uvijek postajemo Gospodnji tabernakul. Gospodina nosimo sa sobom do te mjere da nam on sam govori da ako ne pojedemo njegovo tijelo i ne pijemo njegovu krv, nećemo ući u Nebesko kraljevstvo. To je otajstvo Gospodinovog kruha i vina u nama, u našoj nutrini.
Sužba. Ta gesta koja je uvjet za ulazak u Kraljevstvo nebesko. Služite, da, svima, ali Gospodin – u toj razmjeni riječi koju je imao s Petrom – daje mu razumijevanje da za ulazak u Nebesko kraljevstvo moramo pustiti Gospodina da nas služi, da je Božji sluga tu da služi nama. A to je teško razumjeti. Ako ne dam Gospodu da bude moj sluga, ne dopustim Gospodu da me opere, da mi pomogne rasti, oprostiti mi, neću ući u Kraljevstvo nebesko.
I svećeništvo. Danas bih želio biti blizu svećenika. Svi – od najnovijeg zaređenog pa do pape, svi smo svećenici. Biskupi, svi … Gospodin nas je pomazao, pomazao nas da služimo euharistiju, da služimo.
Danas nismo imali Krizmu. Nadam se da ćemo je moći imati prije Pedesetnice, inače ćemo je morati odgoditi do sljedeće godine. Ali ne mogu dopustiti da ova misa prođe bez spominjanja svećenika. Svećenika koji nude svoj život za Gospodina, svećenika koji su sluge. Posljednjih je dana više od 60 umrlo ovdje u Italiji, u skrbi o bolesnima u bolnicama, kao i s liječnicima, medicinskim sestrama … “Sveci u susjedstvu”, svećenici koji su dali svoj život služeći.
A mislim na one koji su daleko. Danas sam primio pismo svećenika, kapelana iz dalekog zatvora, u kojem on govori o tome kako živi ovaj Veliki tjedan sa zatvorenicima. Franjevac.
Svećenici koji idu daleko donijeti Evanđelje i tamo umrijeti. Jedan biskup rekao je da je prvo što je učinio kad je stigao na ta misijska mjesta bilo što je otišao ma groblje, na grob svećenika koji su tamo izgubili živote, mladi, od lokalne kuge. Nisu bili pripremljeni, nisu imali antitijela. Nitko ne zna njihova imena. Anonimni svećenici.
Seoski župnici, koji su župnici iz četiri, pet ili sedam sela u planinama i idu od jednog do drugog, koji poznaju ljude … Jednom mi je jedan rekao da zna imena svih ljudi iz sela , “Stvarno?” Rekao sam mu. I rekao mi je: “Čak i ime pasa.” Oni sve znaju. Svećenička bliskost.
Bravo, dobri svećenici. Danas vas nosim u srcu i donosim vas do oltara.
Oklevetani svećenici. Često se to danas događa. Ne mogu izaći na ulicu, jer se o njima kažu loše stvari, u odnosu na dramu koju smo doživjeli otkrićem svećenika koji su ružno radili. Neki su mi rekli da ne mogu izaći iz kuće s klerom jer ih vrijeđaju, ali oni i dalje nastavljaju.
Griješni svećenici, koji zajedno s biskupima i papom, grešnikom, ne zaboravljaju tražiti oproštenje. I uče opraštati jer znaju da trebaju tražiti oprost i oprostiti. Svi smo grešnici. Svećenici koji pate od krize, koji ne znaju što učiniti, koji su u mraku … Danas ste svi, braćo svećenici, sa mnom na oltaru.
Vi koji ste posvećeni, kažem vam samo jedno: Ne budite tvrdoglavi poput Petra. Dopustite da vam se operu stopala. Gospodin je tvoj sluga. Blizu vam je da vam da snagu, da vam opere noge.
I tako, uz ovu svijest o potrebi da se opere, da budemo sjajni u opraštanju. oprostimo. Veliko srce ima velikodušnost u opraštanju. To je mjera po kojoj ćemo se mjeriti. Kao što ste oprostili, oprostit će vam se: istom mjerom. Ne bojte se oprostiti. Ponekad postoje dvojbe… Pogledajte Krista [pogledajte raspelo], tamo možete vidjeti praštanje svima.
Budite hrabri, riskirajte oprostiti kako biste utješili. Ako u tom trenutku ne možete dati sakramentalni oproštaj, barem dajte utjehu kao brat koji prati i ostavlja otvorena vrata da se [ta osoba] vrati.
Zahvaljujem Bogu na milosti svećeništva. Svi vam zahvaljujemo. Hvala Bogu na vama svećenici naši. Isus te voli! Samo traži da mu dopustiš da ti opere noge.
