Udruga katoličkih intelektulaca sa nadbiskupom Đurom Hranićem predstavila monografiju „Vjerujem da bih spoznao“

Datum objave: 19. studenoga 2019. Aktivnosti

OSIJEK – Udruga katoličkih intelektulaca (UKI) priredila je u Osijeku 15. studenog u pastoralnoj dvorani Vikarijata Osijek predstavljanje monografije „Vjerujem da bih spoznao“. Riječ je o trećoj tiskovini koju u svojoj nakladi objavljuje UKI (romani „Dva mjeseca za vječnost“ Branimira Kurmaića i „Ponovljeno obećanje“ Božice Zoko), a objavljivanje najnovije o radu Udruge, utemeljene 8. studenog 2006., ostvareno je uz potporu Đakovačko-osječke nadbiskupije, pokroviteljice djelovanja Udruge. U večernjem su predstavljanju monografije, uveličanom duhovnim skladbama u izvedbi Duhos banda (Gloria Ninković, Matea Stuburić, Maja Vukić i Antonio Došlić), sudjelovali dr. sc. Ružica Pšihistal (predsjednica UKI-ja i urednica monografije), mons. dr. Đuro Hranić, metropolit i đakovačko-osječki nadbiskup i Žaklina Kurmaić (autorica), dok je odabrane tekstove i duhovne poticaje sv. Augustina (zaštinika UKI-ja) čitala Gloria Ninković (DUHOS).  

U svečanost je uveo tekst o misiji laičke građanske Udruge s katoličkim nazivom (za što je dobiveno odobrenje mjerodavne crkvene vlasti) koja promiče kršćanske vrjednote te je publici približen cilj osnutka upoznavanjem sa statutarnom odrednicom (čl. 6): „Udruga je osnovana u cilju evangelizacije kulturom, čuvanja i promicanja i razvitka kršćanskoga vjerskoga i kulturnoga identiteta, kršćanske etike i katoličkoga nauka u hrvatskome društvu.“ Iz monografije je pročitan dio teksta UKI-jeva duhovnika mr. sc. Vladimira Sedlaka o promišljanju djelovanja Udruge „oaze razmjene vjere i razuma u duhu enciklike sv. pape Ivana Pavla II.“ koja „u krilu majke Crkve autonomno doprinosi navještaju Evanđelja kao dijelu Crkvene stvarnosti u svijetu – biti u svijetu, a ne od ovoga svijeta, uvijek iznova nadahnjuje i oduševljava“. Dobrodošlicu u znaku „zahvale koja je uvijek blaga-riječ zapravo blagoslov – uzvratni dar za ono što smo primili“ izrazila je predsjednica Pšihistal, ponajprije zahvaljujući Gospodinu za dobra djela i dobre ljude koji su pomogli i pomažu ostvarajima Udruge čije je sjedište u Pastoralnom centru pri Vikarijatu Osijek, a osobitu zahvalnost „ukijevaca“ uputila je: nadbiskupu đakovačko-osječkom mons. Đuri Hraniću, voditelju Instituta sv. Ivan Pavao II. i dekanu KBF-a u Đakovu mons. dr. Vladimiru Dugaliću, ravnatelju nadbiskupskog Vikarijata Osijek dr. sc. Dragi Tukari, nadbiskupskom ekonomu preč. Mati Gašparoviću i konkatedralnom župniku mons. Adamu Bernatoviću.

O važnosti zauzetoga djelovanja intelektual(a)ca u društvu i značenju monografije govorio je nadbiskup Hranić, razloživši: „Naslov monografije ‘Vjerujem da bih spoznao’ nas usmjerava prema evanđeoskome tekstu u kojemu Isus u tzv. euharistijskome govoru u 6. poglavlju Ivanovoga evanđelja, nakon što je nahranio mnoštvo čudesno umnoženim kruhom, u nastavku svoga izlaganja govori da će sebe samoga dati za hranu. Mnoštvo ne razumije, nego tek sluti o čemu Isus govori, ali razumije da Isus ne želi biti čudotvorac koji odgovara na socijalna i politička očekivanja koja se stavljaju pred Mesiju. Razočarana masa se pita: ‘Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?’ A potom i Isusovi učenici mrmljaju te primjećuju: ‘Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?’ Tada ih Isus pita: ‘Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?’ I izaziva Dvanaestoricu da se odluče pitajući ih: ‘Da možda i vi ne kanite otići?’ Na to Isusovo pitanje Petar je odgovorio: ‘Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.’ Petar ima u Isusa više povjerenja nego što ga razumije. Red riječi u Petrovoj rečenici nije beznačajan: ‘Mi vjerujemo i znamo!’ Petar najprije vjeruje, a onda vjera prosvjetljuje i njegov razum te mu pomaže da cjelovitije, potpunije sagledava i razumije ono što se događa i stvarnost oko sebe. Drag mi je, zato, naslov monografije ‘Vjerujem da bih spoznao’. To je veoma prikladan naslov za monografiju koja želi predstaviti i u određenom smislu biti presjek aktivnosti, djelovanja i nastojanja vaše Udruge katoličkih intelektualaca. Vi ste katolički intelektualci koji želite vjerovati da biste spoznali, očekujete i molite da vam vjera prosvijetli razum kako biste mogli dublje i cjelovitije sagledavati stvarnost. Vi ste intelektualci koji ste pozvani stvarnost sagledavati ne tek pozitivistički, gledajući samo na ono što je jednostavnije, komotnije, brže, ugodnije, jeftinije i isplativije, nego voditi računa i o onome što je časnije, poštenije, bolje, ljepše, dugoročnije bolje i kvalitetnije, što služi i općem dobru, a ne samo parcijalnim interesima nekog pojedinca ili skupine. Pozvani ste sagledavati ne samo koliko nešto služi tržištu rada i kapitalu te profitu, nego i koliko je nešto etično i moralno; koliko izgrađuje i oplemenuje čovjeka i služi mu kao osobi te razvoju njegovih darova za njegovo osobno i opće dobro; želite pridonositi ljudskijem i humanijem društvu; unositi transcendentalnu dimenziju unutar naše ljudske horizontale; promicati solidarnost, razvijati socijalnu duhovnost; voditi računa ne samo o onome što je isplativo nego i o onome što uzdiže i oplemenjuje čovjeka“, naglasio je nadbiskup Hranić, ujedno podsjećajući kršćanske, katoličke intelektualce na ‘poziv u pozivu’ intelektualca koji „povezuje vjeru i znanost, nastoji svojim radom pridonositi da Evanđelje više uhvati korijena, preobražava kulturu“. Čestitajući 13 godina postojanja i djelovanja Udruge i na izdanoj monografiji, Hranić je istaknuo: „Željeli ste ju objaviti kako biste se predstavili, približili potencijalno novim članovima predstavljanjem svojega rada i kroz nastojanja. Zahvaljujem na tome da ne želite ostati zatvoreni već se otvoriti i sveučilišnim nastavnicima… Želim vas ohrabriti, dok i sami vidite kako se danas vrlo često vjernike promatra kao konzervativne, nazadne, da doista budete intelektualci koji promišljaju stvarnost i promiču dijalog između vjere i znanosti… Moramo biti intelektualci i pozvani smo promicati dijalog između društvenih i prirodnih znanosti, između razuma i vjere, između znanosti i vjere. Pozvani ste kritički promišljati nad društvenom stvarnosti i izazovima u Slavoniji, nad kulturom u koju smo uronjeni. Iz viđenoga u predstavljanju, vidi se da nastojite i na prvo mjesto stavljate dio kulturne baštine inspiriran evanđeoskim kršćanskim vrjednotama. Kultura je pokazatelj u kojoj su mjeri ljudi i društvena sredina prožeti Evanđeljem, koliko je ono ukorijenjeno i koliko utječe na misaona i vjernosna nadahnuća, na oblikovanje društva, sredine, naroda, vremena. Vi ste ljudi koji ste sposobni u suvremenoj povijesti, kulturi, glazbi, slikarstvu vidjeti koliko toga je inspirirano Evanđeljem, žudnjom suvremenoga čovjeka za Bogom, za trajnim, neprolaznim vrjednotama. Pozvani ste gledati iz Kristove perspektive! U sekulariziranoj kulturi izgleda kao da smo napušteni, kao da nemamo sigurno sidrište svojega života… a Bog nije napustio niti ovu Zemlju niti ijednoga čovjeka, Bog se nikada ne povlači nego je On tu, čeka raširenih ruku. Unositi evanđeosku viziju, evanđeoska nadahnuća u suvremeni, svakodnevni život i kritičkim promišljanjem nad stvarnošću i izazovima u Slavoniji i šire, itekako možete pridonijeti.“ Nadbiskup Hranić podsjetio je na brojne objavljene enciklike, crkvene dokumente socijalnog nauka Crkve, Katekizam Katoličke Crkve i dr. kazavši: „Intelektualci su pozvani čitati Crkvene dokumente koji jesu izazov, otvaraju oči, proširuju horizonte, inspiriraju da sa evanđeoske perspektive kritički promišljaju i pokazuju kako vjera itekako oplemenuje čovjeka“. Naposljetku Hranić je afirmirane katoličke intelektualce pozvao „imati hrabrosti biti doista pravi proročki glas“ u konkretnim društvenim izazovima na sliku Boga Oca, da se u nekim pitanjima čuju njihova promišljanja kroz glas civilne udruge to više, jače i zauzetije u društvu, tisku, medijima te da to „bude, doista, glas razuma intelektualaca, nepotkupljivih koji nisu nošeni prizemnim ideologijama“.           

Urednica Pšihistal razložila je kako pojavnost monografije nema obljetničkog povoda već upoznavanje kroz 80-tak stranica sa presjekom djelovanja Udruge (od 2006. godine do danas) i naglaskom na misiji, a napisana je kako bi potaknula osnaživanje novim članstvom voljnim služiti u promicanju kršćanskih vrijednosti u društvu. „Monografija nije monumentalna već pregledna, jasna, izazovna, razigrana u smislu da ne poučavamo jer svi imamo jednog Učitelja; u njoj izvještavamo i sijemo, prenosimo dalje ono što smo primili – golemo bogatstvo kršćanske vjere i Katoličke Crkve, a o plodovima ne brinemo – ako bude volja Božja, bit će i plodova. Želimo biti kvasac svijetu, unijeti drugi pogled u društvena događanja u kojemu se sve fragmentizira… Imamo katolički nauk, svece koji su življeno Evanđelje i oni nisu da im se divimo nego da ih nasljedujemo. A svetost je moguća i u naše vrijeme“, istaknula je Pšihistal pojasnivši kako je misija Udruge sadržana u akronimu ili kratici UKI, koja je posložena vertikalno ujedno akrostih: U evanđeoskome duhu služenja/K razvijanju kršćanskoga vjerskog i kulturnog identiteta/I dijalogu sa svim ljudima dobre volje.

Naposljetku autorica i grafička oblikovateljica monografije Žaklina Kurmaić zahvalila je za čast povjerene joj izrade tiskovine o dugogodišnjem trudu i djelovanju ljudi kojima je cilj, od osnutka Udruge do danas, promicanje kršćanskih vrijednosti, jednako u obitelji, kao i u okolini u kojoj živimo i djelujemo. „Kako sam se u rad Udruge uključila prije četiri godine, nisam bila upoznata s brojnošću i važnošću događanja i ljudi koje je UKI ugostio, a količina me je, priznajem, ugodno iznenadila. Imala sam veliku pomoć u prikupljanju građe – fotografije i tekstove od osnutka Udruge redovito je priređivala naša članica i dugogodišnja novinarka Glasa Slavonije Nevenka Špoljarić (članica Predsjedništva UKI-ja), dok je događaje kasnije arhivirao Josip Nađ (čl. Predsjedništva) te im zahvaljujem, kao i duhovnicima Ivici Ragužu i Vladimiru Sedlaku na prilozima za monografiju. Udruga je organizirala oko 140 različitih događanja ugošćujući 200 –  300 izlagača na Tjednima kršćanske kulture (od 2008. do 2013. u Osijeku, Vinkovcima i Slavonskom Brodu), Korizmenim i Adventskim susretima, ali i izvan službenoga kalendara. Tjedni su bili organizirani pod tematskim okvirom misli sv. Augustina, našeg zaštitnika, te su sva događanja pratila moto Tjedna – Gdje moj ego nije u središtu, ondje sam sretniji; Bog je onamo kamo se ide, a čovjek ono kuda se ide; Daj mi onoga koji ljubi i shvatit će što govorim; Svatko je onakav kakva mu je ljubav; Vjeruj da bi spoznao, spoznaj da bi vjerovao (što je znakoviti naslov ove monografije) i zadnja, vjerojatno najpoznatija Augustinova misao koja je obilježila 2013. godinu – Nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi. Organizacija Tjedana prekinuta je 2014. godine zbog poplave koja je, uoči početka manifestacije, zadesila istočnu Hrvatsku. Članovi Udruge solidarizirali su se s pogođenim područjima te su novac predviđen za TKK i  dobrovoljne priloge usmjerili potrebitima. Godine 2015. mijenja se vodstvo i način djelovanja Udruge kako bi se omogućilo praćenje liturgijske godine te aktivno povezalo vjeru i kulturu. Ovaj oblik djelovanja aktualan je i danas tijekom adventskih i korizmenih susreta. Obnovili smo mrežnu stranicu (www.uki.hr; info@uki.hr; facebook Udruga katoličkih intelektualaca). Najzaslužniji za priloge korištene u monografiji su Miriam Goll (dopredsjednica UKI-ja) i Branimir Kurmaić. UKI je od 2018. usmjeren i na tjednu suradnju s mladima koju vodim u Vukovaru u prostoru Franjevačkog samostana zahvaljujući gvardijanu fra Ivici Jagodiću. Izgled monografije ostvaren je uz pomoć grafičara Krešimira Reze… Popratni tekst mnoštvu slika s različitih događanja osnovne su informacije. Bez skrivenih poruka pokušali smo se prikazati kakvi zaista jesmo pri čemu su pripomogli citati, misli pa čak i pjesme na marginama“, kazala je Kurmaić te posebno za angažiranost i sebedarje zahvalila urednici Pšihistal, zaključivši: „Plan je bio stvoriti osobnu iskaznicu Udruge i nadam se da smo u tome uspjeli; ova monografija – to smo mi.“

Svečanost je popraćena slikovnom prezentacijom odabranih aktivnosti Udruge utemeljene 8. studenog 2006. godine u prostoru župe Sv. Mihaela u osječkoj Tvrđi uz vodstvo prvoga predsjednika (do 2010.) i duhovnika UKI-ja doc. dr. sc. Ivice Raguža, koji je u pogovoru tiskovine promišljao o skrivenoj Kristovoj poruci intelektualcima, zapisavši: „Maleni znaju da je za puninu ljudskoga života potrebno nešto više od intelekta, nešto više i od samoga života (čudo, Život, uskrsnuće). Stoga je istinski kršćanski intelektualac utjelovljeni intelektualac, intelektualac utjelovljenoga Intelekta – Isusa Krista. To je maleni, zemljani i tjelesni intelektualac, onaj koji misli s drugim: s Tijelom (zemaljski život Isusa Krista; Tijelo, Crkva), koji misli s vlastitim tijelom (koje ljubi i kojim pati), koji misli s tijelom drugoga (koje također ljubi i s kojim pati). Takvi su intelektualci istinski, ako hoćemo, i katolički, jer je njihova misao katolička-sveopća, ona stvarno dotiče i preobražava svu ljudsku stvarnost. S ovim mislima svim članovima UKI-ja poželio bih da i dalje nastave čuvati i njegovati duh utjelovljenoga Intelekta, da budu utjelovljeni intelektualci. Osobito se radujem ovoj malenoj monografiji koja svjedoči o mnogim velikim pothvatima koje je Udruga činila i nastavlja činiti u Katoličkoj Crkvi i u društvu.“

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

Načitanije

Kolumne