Treći adventski susret

Datum objave: 2. siječnja 2019. Aktivnosti

Na trećem Adventskom susretu Udruge katoličkih intelektualaca u Osijeku gošća je bila bibličarka doc. dr. sc. Silvana Fužinato, sestra Družbe sestara Presvetog Srca Isusova. Razgovor sa sestrom Silvanom vodila je predsjednica Udruge Ružica Pšihistal uz domaćinstvo i pozdravne riječi Ivice Vuletića u Klubu knjižare Nova. Došašće je jako vrijeme u crkvenoj godini kada treba srcem pripraviti put Gospodinu uz znanje da još uvijek čekamo i drugi Gospodinov dolazak, istaknula je sestra Silvana. Tako ćemo usporiti sve brži ritam vremena i oduprijeti se proždirućem Kronosu koji u današnje vrijeme ima lice trgovca koji nas pretvara u robove potrošnje. Psalmist nas mudro poučava da naučimo dane naše brojiti (Ps 90) i upozorava nas da je vrijeme najdragocjeniji resurs čiji je Bog jedini gospodar. Došašće je vrijeme kada trebamo zastati, odmaknuti se od buke i povući se u pustinju. Zašto je pustinja idealno adventsko mjesto (stanje) objasnila je sestra Silvana kroz tumačenja odabranih ulomaka iz proroka Hošee. Neobična životna priča jednoga proroka koji je oženio bludnicu s kojom je imao troje djece, a ona se potom vratila starom životu (hramskoj prostituciji) poučava nas da se i iz najteže situacije može pronaći izlaz ako odaberemo pravi put ljubavi. Prevaren, ostavljen i osramoćen Hošea kreće s kaznama (rastava braka; silom uskrati ženi mogućnost da odlazi ljubavnicima; oduzeti joj sve što je posjedovala i svaku zaštitu). Hošea se postavlja kao vlasnik njezina života i ima vlast sve joj dati i sve joj oduzeti. Takvu ljubav prepoznajemo u mnogim međuljudskim odnosima, strukturama i oblicima ljubavi: drugi je moje vlasništvo! Hošea međutim kaznama i ucjenama ne postiže cilj. Njegova žena mu se ne vraća. Tada započinje preokret. Hošea shvaća: budući da se ona ne mijenja, promijenit ću se ja. Odlučuje ju ponovno zavesti, odvesti u pustinju i progovoriti njezinu srcu (Hoš 2,16). Zašto u pustinju? U ovom slučaju pustinja je mjesto gdje je Bog susreo svoj izabrani narod, dakle mjesto početka, mjesto prve ljubavi. Mjesto u kojemu je Izrael slijedio Boga i u kojemu ga je Bog vodio. Hošea je našao put do prave ljubavi, ponovno zaručio svoju ženu, ali ne kao njezin vlasnik. To je jedno od najljepših biblijskih mjesta o prijelazu ljubavi shvaćene kao posjedovanje u bezuvjetnu ljubav koja „ne traži svoje“. Evo me ja sam s tobom, ja sam tu za tebe! Hošea je u svojoj životnoj priči shvatio tko je Bog, upoznao je i susreo se s Božjim licem. Bez obzira koliko zaboravljali Boga, Božje lice ljubavi se ne mijenja, ono nas i dalje voli. Bog je i dalje Bog s nama, Bog za nas.

Poput Hošee ne možemo druge promijeniti niti ih možemo natjerati da nas vole. Možemo im sve oduzeti što smo im darovali, možemo im zatvoriti sve putove, možemo ih ogoliti, ali ih ne možemo prisiliti da nam daruju sebe i svoje srce. Jedino što možemo jest mijenjati sami sebe. Slijedeći Hošeu napustimo trgovačko poimanje ljubavi i gradimo svoje odnose  na bezuvjetnoj, iskrenoj, autentičnoj i potpunoj ljubavi kakva je Božja.

Molimo Gospodina da nas u ovom adventskom vremenu povede u pustinju i da nas mijenja, suobličujući nas licu ljubavi, zaključno je poručila sestra Silvana.

 

 

Sestra Silvana Fužinato predsjednica je Katedre Svetoga pisma Novoga zavjeta i prodekanica za nastavu i studentu na đakovačkom KBF-u te uspješno povezuje redovničko zvanje s plodnom znanstvenom i nastavničkom djelatnosti. Magistrirala je i doktorirala na Teološkom fakultetu Papinskoga sveučilišta Gregoriana u Rimu, a u svojim radovima iz područja biblijskih znanosti primjenjuje komunikacijski pristup Svetom pismu.

Načitanije

Kolumne