Onaj tko je na čelu, mora biti prvi u služenju

Datum objave: 30. kolovoza 2018. Odjeci u medijima

RUŽICA PŠIHISTAL PONOVO NA ČELU UDRUGE KATOLIČKIH INTELEKTUALACA

Nakon dvije godine vodstva Udruge katoličkih intelektualaca, ponovo je za predsjednicu jednoglasno izabrana prof. dr. sc. Ružica Pšihistal (Odsjek za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Osijek).

Čast i obveza. Što više?

– Oboje u nekom smislu, premda bih to drukčije imenovala. Iz kršćanskog horizonta biti prvi znači biti posljednji, i tako vidim svoju ulogu predsjednice. Onaj tko je na čelu mora biti prvi u služenju. Puno je konkretnih poslova i obveza i nema vremena za protokolarne dužnosti. Uz to, ne donosi neke društvene beneficije i dobro da je tako. Ne upisujem ju u službeni radni životopis i ne će biti “bodovana”. Nastojim jednostavno živjeti ono što ispovijedam i raditi ono što mi je u konkretnom vremenu povjereno.

Kako je protekao prvi mandat? A novi?

– Prve dvije godine protekle su u konsolidaciji rada Udruge i nastavljanju započetih aktivnosti. Poslije Tjedna kršćanske kulture, odlučili smo rad proširiti na cijelu godinu s posebnim aktivnostima u korizmi i adventu. Na taj način slijedimo liturgijsku godinu, što je znak aktivnoga povezivanja vjere i kulture. Kada se osvrnem unatrag, vidim mnoga događanja: filmske projekcije, kazališne predstave, koncerte, tribine, predavanja, recitale, predstavljanje knjiga… počeli smo i s izdavačkom djelatnošću, na što sam posebno ponosna. U isto vrijeme nastojimo formativno djelovati iznutra na duhovnoj izgradnji članstva kroz duhovne seminare i hodočašća, kao i redovite susrete jednom mjesečno. Ažurirali smo mrežnu stranicu Udruge na kojoj se redovito objavljuju novi prilozi i prate sve naše aktivnosti.

UKI je osnovan prije 12 godina. Što se popravilo/pokvarilo od inicijalne ideje, želje?

– Dogodile su se i događaju se ubrzane promjene u društvu. Globalizacija i proces dekristijanizacije ne zaobilazi ni hrvatsko društvo. Vjera je sve manje poželjna kao “životni stil”, a kršćanstvo za većinu postaje samo rezervoar naslijeđenih običaja, forma bez sadržaja. Ljudi su međutim i dalje gladni smisla i tu je mjesto vjere. Vođeni smo idejom evangelizacije kulture i evangelizacije kulturom i toj se misiji nema što dodati ni oduzeti. Mijenjaju se samo oblici i načini rada.

Isključuje li odrednica u nazivu udruge KATOLIČKIH neke sadržaje, suradnike?

– Katolička odrednica ne isključuje nego diferencira. Ne bi bilo pogrješno kada bismo u nazivu imali “kršćanski”, jer je to dio šireg identiteta koji obuhvaća sve kršćanske zajednice, ali katolički je konkretniji i točniji. On podrazumijeva prihvaćanje teološkog nauka Katoličke Crkve, crkveni ustroj na čelu s papom, sakramente, euharistiju i ostale elemente koji ga čine posebnim. Za katolike je posebno važan moralni i socijalni nauk Crkve te nema sukoba između javnog djelovanja i vjere. To primjerice znači da je katolik dužan i javno zastupati dostojanstvo ljudske osobe i kada je to “zgodno” i kada je “nezgodno” te ne pristaje ne redizajniranje spola prema aktualnim “istanbulskim” političkim željama. Želja nam je surađivati sa svim kršćanskim zajednicama i svim ljudima dobre volje, što znači i s onima koji su izvan Crkve. Evangelizacija znači upravo to, kako je lijepo najavio papa Franjo. Ići na rubove. Više nam poteškoća zadaje naziv “intelektualac” koji djeluje pomalo “retro”, a možda i elitistički. Elitizam je nespojiv s kršćanstvom. Intelektualac je onaj tko živi od intelektualnoga rada i javno iznosi svoja stajališta, spreman je založiti se za opće dobro.

Kako vidite ulogu UKI-ja u društvu?

– Mi djelujemo na području Đakovačko-osječke nadbiskupije koja nas podupire i pomaže nam u radu. Naziv “katolički” odobrila je mjerodavna crkvena vlast. Nije nam ambicija biti u središtu društvenih zbivanja. Dovoljno nam je biti glas evanđelja. Dovoljno je sijati.

Jeste li zadovoljni percepcijom UKI-ja u društvu, lokalnoj zajednici?

– Sve je više ljudi koji posjećuju naše priredbe i pristupaju Udruzi. Mediji nas prate i prepoznaju pozitivno ozračje koje širimo. Gdje je vjera, ondje je i radost i snaga unatoč poteškoćama.

Planovi do kraja mandata?

– Nastojat ćemo i dalje kulturnim priredbama podsjećati na bogatstvo i snagu kršćanske vjere i nadati se da ćemo tako privući ljude da upoznaju Isusa, njegov nauk i njegovu Crkvu. Vjera je milosni dar odozgora, ali ju treba tražiti. Da bi se vrata otvorila, treba kucati.

Kako još i tu obvezu usklađujete uz sveučilišne, obiteljske? Ni ljeti ne mirujete?

– Dan mi je prekratak i imam problema sa svojim projekcijama. Vrijeme je svima “kratko”. U svakom novom danu vidim novu priliku. Ljeti obično odmorim glavu od obveznog štiva, ali ovo ljeto nije moglo tako i morala sam i na godišnjem nastaviti započete poslove. Kombinacijama nikada kraja.

Narcisa Vekić

Preuzeto s: http://www.glas-slavonije.hr/373198/5/Onaj-tko-je-na-celu-mora-biti-prvi-u-sluzenju

Načitanije

Kolumne