Datum objave: 13. kolovoza 2018. Kolumne
S Isusom Kristom Bog ulazi u svijet. Ulazi u sve ovosvjetsko pa tako i u grijeh ovoga svijeta. Događa se nezamislivo da Bog “uzima”, skida, odnosi grijeh sa svijeta i stavlja ga na sebe. Zato Pavao utvrđuje nešto što je istodobno nevjerojatno, zbunjujuće, ali i spasonosno: “Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu” (2 Kor 5, 21). Isus Krist je postao grijehom zbog nas. Grijeh je ušao u srce Božje!
Grijeh svijeta nakon Krista nikad više nije samo grijeh, on je trajno nošen i podnošen Božjom ljubavlju. On je zahvaćen i “poduhvaćen” (Balthasar) Jaganjcem Božjim. Grijeh na taj način već prestaje biti grijehom, njegova vladavina već je prekinuta i slomljena Božjom ljubavlju. “Grijehu svijeta” je oteta samodostatnost…
To je slučaj ne samo s “grijehom svijeta”, nego i s našim vlastitim grijesima. I naši vlastiti grijesi su sada u srcu Božjem! I naši grijesi nisu više samo naši grijesi, i njih je Isus Krist oteo našoj grješnoj samodostatnosti. On ih nosi i podnosi. Zato je potrebno samo ispustiti grijehe i pripustiti ih Kristu. A to je tako spasonosno, ali i najteže. Čudno je kakvi smo mi ljudi, pružamo otpor onomu što nam donosi spasenje! Ne želimo pustiti grijehe Kristu. Ah, kad bismo konačno pustili grijehe Kristu, kad bismo mu dopustili da ih “oduzme”, “odnese” s nas i poništi vatrom svoje neizmjerne Božje ljubavi.
Zato, pusti grijehe Kristu… Pusti taj teret i spašen si…
Ivica Raguž
