Je li moguće pomiriti znanost i vjeru?

Datum objave: 9. srpnja 2018. Augustinovim stopama

Već je dugi niz godina u medijima i društvu općenito prisutna rasprava o odnosu, ili bolje reći sukobu između znanosti i vjere. Brojni su znanstvenici koji čvrsto zastupaju ateističke stavove za koje tvrde da su utemeljeni na istim racionalnim metodama kojima pristupaju svojim istraživanjima. Znajući vrlo dobro da je Božju opstojnost nemoguće dokazati, kao niti opovrgnuti, ateisti vrlo lukavo inzistiraju na tome da je teret dokaza na strani vjernika, te da su oni ti koji su razumni jer ne skaču pred rudo vjerujući u nedokazivu pretpostavku. S druge strane, znanstvenici koji se jasno izjašnjavaju kao vjernici često su na meti svih onih koji smatraju da su vjera i znanost dvije potpuno suprotne stvari. Njihova profesionalnost i nepristranost dovode se u pitanje, njihovi stavovi izazivaju čuđenje, a sve to na temelju jedne neistinite pretpostavke: da su vjera i znanost zaista suprotne i nepomirljive stvari.

Nikola Kopernik, Gregor Mendel, Roger Bacon, kao i naš Ruđer Josip Bošković samo su neki od velikog broja briljantnih znanstvenika koji su također bili i svećenici. Galileo Galilei, istaknuti talijanski astronom, izjavio je da je „matematika jezik kojim je Bog napisao svemir“. Njihova im vjera nije odmagala u njihovom znanstvenom radu – pomogla im je. Neutaživa želja da bolje upoznaju Božju kreaciju vodila ih u njihovim životima i inspirirala u njihovom radu, rezultati čega su danas jasno vidljivi. Nitko od njih nije smatrao da bi vjera i znanost ikada mogle biti nešto suprotno, prije svega zato što im je bila jasna činjenica da je znanost alat ograničenih dometa.

Znanost, bila ona fizika, matematika, biologija ili neku druga njezina grana, bavi se uvijek samo onim što se može izmjeriti, izvagati ili promotriti. Drugim riječima, empirijska znanost bavi se materijalnim stvarima, onima dohvatljivima iskustvu te samo o njima može i smije donositi sud. Kako Bog nadilazi granicu iskustva – transcendentalan je – empirijska znanost o njemu ne može ništa govoriti. Govor o Bogu pripada teologiji i filozofiji, ne fizici i matematici. Mnogi se od popularnih znanstvenika njih često spominju slučajeva kada je Crkva koristila svoj autoritet kako bi kontrolirala znanstveni narativ, a danas bez sustezanja koriste svoj položaj i povjerenje koje uživaju u narodu kako bi promicali svoja uvjerenja. Ateizam zaista jest uvjerenje, bez obzira koliko to ateisti pokušavali opovrgnuti. Bilo koji stav o nedokazivom pitanju je uvjerenje, a stav nužno imamo, htjeli mi to ili ne. Pitanje Božje opstojnosti od tolike je važnosti za naše živote da ga se ne može izbjeći. Nije stvar u deklarativnom stavu vjere, nego u praktičnom životu. Život živimo ili kao da Boga ima, ili kao da Ga nema – ne postoji ništa između. Na kraju krajeva, jedino se tu vidi istinska razlika između ta dva stava – u praktičnom životu.

Znanost i vjera nikada nisu bile oprečne jedna drugoj, a nisu niti danas. Zapravo su komplementarne. Znanost postoji da bi objasnila kako život funkcionira, njegove mehanizme, ne odakle je on prvotno došao, a još važnije, zašto uopće postoji. One su dvije strane jednog novčića. Mi vjernici znamo da nije dovoljno znati kako (imati znanje), jednako je važno i zašto, jer jedino spoj tih dvaju pitanja upućuje na istinu – na mudrost.

 

B.K.

Načitanije

Kolumne