Datum objave: 24. travnja 2018. Osvrti
Tijekom mjeseca ožujka 2015. godine, Hrvatsku je pohodila velika svetica, naučiteljica Crkve sv. Terezija Avilska. Naime, u Hrvatsku su stigle njene relikvije koje su čašćene diljem naše zemlje. Mnogi od nas koji su klečali pred stopalom Svetice, sjetili su se misli Pape Benedikta XVI koji je rekao:
„Relivije nas vode k Bogu samome. On je naime taj, koji snagom svoje milosti slabe ljude krijepi jakošću da pred svijetom Njega svjedoče. Relikvije svetaca su tragovi nevidljive, ali stvarne pristunosti, koja rasvjetljuje tamu svijetla čineći kraljestvo Božje koje je u nama, vidljivim.“
U svojoj, dugo skrivanoj autobiografiji „Moj život“, polako se otvara cvijet svetost sv. Terezijei i njenog služenja. Svaki vjernik bi je trebao pročitati jer inače, u kratkim pregledima njenog životopisa, ističu se velike milosti, djela, čuda, ali kada čitanjem krenete Njenim stopama, vidjet ćete da je sv. Terezija 20 godina živjela mlakim, osrednjim životom u karmelskom samostanu. Često polovična u svojim odlukama, privučena svjetovnim radostima, pogrešnim prijateljstvima i posjetama, sve do jednoga dana. Evo kako je taj događaj obraćenja srce sama opisala u svom djelu:
„Bijaše to slika jako izranjenog Krista… Toliko sam zažalila što sam tako slaba, zahvalila onim ranama, te mi se čini da mi se srce paralo, pa sam se bacila pokraj Njega snažno roneći suze, moleći Ga da mi već jednom dade snage da ga ne vrijeđam.“ (Moj život 9,1)
Tako počinje nutarnje obraćenje sv. Terezije, no, u knjizi se opisuje otvaranje drugih, vanjskih frontova. Obdarena mističnim iskustvima, svetica postaje trn u oku tadašnje inkvizicije. Trebalo je puno pouzdanja u Boga, Njegove mudrosti, ali i hrabrosti suprotstaviti se, po život opasnim situacijama, zavesti red u samostanu, kao i izboriti se za svoj unutarnju put prema Kristu.
Ohrabrena zagovornom molitvom sv. Josipu, sv. Terezija ulazi srčano u sve okršaje, osniva mnogobrojne samostane, bori se za financije (na putu prema nekoj aristokratkinji i umire). Sama ovako opisuje svog zagovornika na nebu, sv. Josipa:
„ Jasno sam vidjela – iz ove nevolje i iz drugih većih, u vezi s čašću i duševnom pogibelji – da me je ovaj otac i moj gospodar izvukao s više dobra nego što sam ja od njega znala tražiti. Ne sjećam se dosad da sam ga i išta molila što bi on propustio učiniti.“ ( Moj život 6, 6-8).
Preporuku ovog duhovnog klasika, koji ovisno o stupnju vašeg duhovnog puta, možete uvijek iznova čitati, završit ću citatom o svecima sv. Tome Akvinskog:
„Trebamo pokazati štovanje prema svecima Božjim, jer su dio Krista, djeca i prijatelji i prijatelji Božji i naši zagovonici.“
Miriam Goll
