Ogovaranje

Datum objave: 24. travnja 2018. Meditacije

Živjeti u svijetu koji uživa ogovarati, znači ne poznavati grijeh ogovaranja. Ogovaranje nije jedan grijeh, on obuhvaća cijeli raspon grijeha i spada u kršenje 8. Božje zapovijedi.

Prvi grijeh u nizu koji vezujemo uz ogovaranje je znatiželja i to ona koju u teološkoj tradiciji opisujemo kao traganjem za znanjem koje ne trebamo, od koga nećemo imati duhovne koristi. Takvom zantiželjom počinje Evin grijeh. Evina želja za znanjem, iako je znala da zmija ne može govoriti jer je poznavala životinje, natjerala ju je da se upusti u razgovor i počini prvi grijeh.

Drugi grijeh je kazivanje istine o nekome, ali sa željom da se osobu degradira, uništi njen ugled i često ćete ga prepoznati kada vam osoba pristupi s upitom: „Jesi li čula da je on/ona..?“ Sv. Toma Akvinski kaže da nas na to tjera osobno zadovoljstvo koje pri tome osjećamo, posebno kad nešto možemo prenijeti o osobi koju ne volimo. Tema takvog ogovora su često svećenici. Zato sv. Toma napominje da se moramo pridržavati nekoliko kriterija kada o nekom nešto iznosimo. Prvo, je li ta informacija istinita, a ako jest i mi je odlučimo priopćiti, reći ćemo je u ljubavi, bez dodavanja. Pri tome neka nas vodi pitanje je li baš nužno da to nekome kažemo, što će to značiti za naš duhovni život? Mnogim ljudima nije bitno znati detalje našeg privatnog života, potrebitija nam je molitva od znatiželje, pa je to način da zaokupimo svoj jezik. Samo Bog poznaje našu nutrinu, samo on poznaje cijelu sliku našeg djelovanja, možemo li kada nekoga ogovaramo mi to znati? Što ako je osoba pod utjecajem zloduha, pa ni sama ne zna što čini?

Treći grijeh je ogovoranje iza leđa, potajice, sa željom da se nekoga ocrni, što je po sv. Tomi Akvinskom zlo samo po sebi jer nas ono motivira i vodi uništavanju odnosa među ljudima. Posljedice su  trajna povreda nečijeg odnosa i rušenje mostova među ljudima.

Zatim slijedi grijeh laganja, lažnog optuživanja nekoga sa svrhom da mu naudimo i osudimo ili se radi o direktnom optuživanju nekoga, ali nas sv. Toma upozorava da i ovdje moramo imati jasne smjernice:

  1. Moramo imati autoritet nad osobom (starosni, položajem i sl.), no napominje da je samo Bogu poznat unutarnji život neke osobe.
  2. Ako smo i dalje stava da je istinu nužno priopćiti, trebamo se ograničiti samo na puki događaj, bez vlastite interpretacije, dodavanja detalja, u suprotnom možemo odgovarati za tuđi grijeh, a svojih već imamo dovoljno.

 

Sv. Toma Akvinski našu potrebu ogovaranja tumači našom žudnjom da nam se dive, da budemo u centru pozornosti, da pokažemo kako smo dobro informirani. Neki će reći da će nam Bog lako oprostiti grijehe ogovaranja. Da,  Bog ih oprašta, ali ih ne zaboravlja. Svakom počinjenom grijehu svjedoči Crkva u nebu i za njega zna. Božje je pravo da nam grijehe na Sudnji dan javno obznani. Gospodin nas je jasno upozorio  da ćemo za svaku krivo izgovorenu riječ odgovarati.

 

Osoba koja ogovara nema poniznosti, čak što više želi skrenuti pozornost na sebe širenjem tračeva. Konačno prepričavanje tuđih pogrešaka vrijeđa savjest  samih slušatelja, duhovno im šteti. Raspredanje o tuđim životima, puno govori o stanju našeg duha, bez obzira na našu dotjeranu vanjštinu.

 

I za kraj, nisu li sve društvene mreže i industrija zabave, poput raznih zabavnih emisija zapravo stimuliranje trača, raspredanje o tuđim životima, a tek emisije poput „Big brother“? Svaki put kada s nekim sjednemo, razmislimo imamo li teme koje nisu nadahnute drugim osobama i prepričavanjem njihovih života. Cijelo ovo predavanje, vlč. Chad Rippergera  upozorava nas na to što je Bog mislio kada nam je rekao da ćemo za svaku krivo izgovorenu riječ odgovarati.

Osvrt na predavanje Ogovaranje – Ne reci lažna svjedočenja vlč. Chad Rippergera, profesora dogmatike i moralne teologije u Nebraski.

Izvor: you tube, Sensus Fidelium: Gossiping

Pripremila: Miriam Goll

Načitanije

Kolumne