Kuća na stijeni

Datum objave: 24. travnja 2018. Meditacije

U dvjema prispodobama iz Matejeva evanđelja (Mt 7, 24-27) Isus slikovito opisuje dvije skupine vjernika. Čovjek koji gradi kuću na stijeni označuje vjernika koji sluša i izvršava Njegove riječi, dok onaj koji gradi kuću na pijesku označuje vjernike koji ostaju na razini pasivnih slušatelja. Antiteza slika pojačana je i verbalnom oprjekom: jedan je čovjek mudar, drugi lud. Pouka je jasna – nije dovoljno slušati niti govoriti, potrebno je djelovati, vršiti Božju riječ. Revni vjernici „praktikanti“ mogu zadovoljno odahnuti i prepoznati se na strani „mudrih“. Jer oni i slušaju i izvršavaju Božju riječ, naspram onih „drugih“, mlakih i prigodnih vjernika koji vjeru prihvaćaju iz običajnih ili konformističkih razloga ne provodeći ju u djela.

No, nekoliko redaka ispred (Mt 7,21-23) čitamo kako kritika pogađa upravo najuži krug Isusovih učenika: one koji govore i čine u Njegove ime. Jer upravo one koji su u Njegovo ime prorokovali, đavle izgonili i  mnoga čudesa činili, Isus će u Onaj dan dočekati ignoriranjem, najtežim oblikom prezira (Nosite se od mene, vi bezakonici!). Zašto? Kako je moguće da su oni i  govorili i činili u Njegovo ime, a ipak nisu vršili volju Oca nebeskoga?

Kuća na stijeni označuje snažnu, muževnu vjeru koja se čvrstoćom stijeneodupire naletima kiše, bujice ili vjetrova. Takva se vjera hrani slušanjem Riječi i živi od vršenja djela. Ipak, samo ako nas aktivizam vjere vodi početnoj poziciji sluge beskorisnog (Lk 17, 10) idemo pravim putom.

Rast u umanjivanju vlastitoga „ja“ neće napredovati bez vježbi indiferentnosti prema vlastitoj volji, ali za savršenstvo vršenja volje Božje potrebna je naša savitljivost u predanosti i raspoloživosti volji Božjoj sve do kristalizirajuće točka preklapanja naše volje i volje Stvoritelja: budi volja Tvoja. Muževnoj čvrstoći kuće na stijeni treba mekoća poslušnosti iz ljubavi, da Riječi ostanu utisnute u srce i dušu; kao znak privezane na ruku(Pnz 11, 18).

RP

Načitanije

Kolumne