Datum objave: 23. travnja 2018. Kolumne
Zrno gorušičino, najmanje od sveg sjemenja, metafora je kojom Isus „mjeri“ vjeru svojih učenika. Neznatno gorušično zrno optimalna je težina naše vjere. Minimalistički zahtjev, rekli bismo. Jer, manje/lakše od toga teško je zamislivo. A opet to malo, najmanje od svega – gotovo ništa – čini čuda, određuje i oblikuje cijeli naš život.
Autentična vjera smije i može biti krhka i izložena udarcima izvana i iznutra, ali ne može mirovati. Vjera ne započinje i ne može živjeti kao apstraktna (mislena) imenica nego kao konkretno, iskustveno povjerenje Onomu koji me poznaje u ljubavi i kojega na neki način poznajem ja, kao kretanje tjerano žeđi za izvor vodom, kao trajno privlačenje. Željna dinamike rasta – kao zrno gorušice – vjera traži živo, nemirno srce.
R.P.
