Osvrt na Tjedan kršćanske kulture 2012. u Vinkovcima

Datum objave: 6. lipnja 2012. Aktivnosti

VINKOVCI- Nakon što je na svetkovinu Presvetog Trojstva u nedjelju, 3. lipnja u konkatedrali Sv. Petra i Pavla u Osijeku otvoren Tjedan kršćanske kulture (TKK) koji se osim u Osijeku od 3. do 10. lipnja pod geslom „Crede ut intelligas, intellige ut credas. Vjeruj da bi spoznao, spoznaj da bi vjerovao“ u organizaciji Udruge katoličkih intelektualaca, a pod glavnim pokroviteljstvom Đakovačko-osječke nadbiskupije održavao i u Slavonskom Brodu i u Vinkovcima, Vinkovčani su imali prigodu biti domaćini ovogodišnjega Tjedna.

 

Slavonija iznutra – Ivan Domac

 

U ponedjeljak, 4. lipnja nazočiti prvom od četiri događaja, likovnoj izložbi akademskog slikara Ivana Domca „Slavonija iznutra“ koju je u Galeriji likovnih umjetnosti „Slavko Kopač“ otvorio pročelnik Upravnog odjela društvenih djelatnosti Grada Vinkovaca Zdenko Rečić, dipl.ing. Otvorenju je prethodio govor dopredsjednice Udruge katoličkih intelektualaca izv.prof.dr.sc. Ružice Pšihistal i autorice teksta popratnog izložbenog kataloga, koja je i postavila, ali i odgovorila na upit otkud Ivan Domac na TKK-u budući da motivski i nema previše slika kojima je eksplicitno religiozni motiv. „Domac je u ovom vremenu, čini mi se, nama blizak i potreban ponajprije zbog duhovnosti koja nije eksplicitna, koja ne vrišti, koja se ne razbacuje dogmatskim formulama i patetičnim frazama, ali u toliko je možda privlačniji modernom senzibilitetu. On nam je blizak i po intimizmu, kojeg nam je ukralo suvremeno vrijeme“ rekla je dr. Pšihistal. Govorio je i ravnatelj Gradskog muzeja Vinkovci Danijel Petković, prof. pov. i etn. S obzirom na to da je na izložbi bilo i rijetkih živućih svjedoka, poznavatelja i prijatelja Ivana Domca, dio samog otvorenja izložbe pretvorio se u neprotokolarni razgovor kojega je spontano na neki način inicirao kustos Galerije i moderator otvaranja izložbe Ivica Belamarić, prof., koji je također govorio o Domcu kao i jedan od rijetkih živih svjedoka Domca, akademski kipar Antun Babić, potom najpovjerljiviji prijatelj u Domčevim zadnjim godinama života slikar Ivan Lončar-Žan, a govorio je i doc.dr.sc. Dražen Švagelj. U glazbenom dijelu nastupio je gitarski dvojac Ivica Belamarić i Igor Blažević, prof.

 

O vjeri i pučkim vjerovanjima

 

 

Drugi događaj u povodu TKK-a u Vinkovcima bila je tribina na temu “O vjeri i pučkim vjerovanjima” upriličena u utorak, 5. lipnja u velikoj gradskoj vijećnici na kojoj su govorili umirovljeni profesor KBF-a u Đakovu mons. Luka Marijanović i etnolog i konzervator, pročelnik Konzervatorskog odjela u Požegi za područje Požeško-slavonske županije i Virovitičko-podravske županije dr. sc. Žarko Španiček. Mons. Marijanović predavao je biblijske predmete, stoga je polazeći od Biblije proučavao i običaje pogotovo sve što je vezano uz Šokadiju tako da je, kako je i sam rekao „malo ušao u taj svijet, što su naši stari vjerovali nekad i kako je to danas”. Rekao je kako “uz vjeru ima uvijek i nešto što odudara od standarda, nešto što je pučko, što je u narodu. Tu je jedna tanka granica između vjere i nevjere, između onoga što je ispravno i onoga što je krivo jer to je tako i u životu i na drugim područjima, ali je na području vjere osobito. Moramo prihvatiti Božju objavu jer to je objavljeno. Ono što je Isus učio to nam je jasno, a drugo kako ćemo provjeravati. Dakle, imamo neke principe, nešto što smo usvojili onda kad gledamo oko sebe što se događa, onda vidimo podudara li se to s našom vjerom ili to odudara od našega normalnoga vjerovanja pogotovo ako je nešto zahirilo, čarobnjaštvo, gatanje, bajanje, onda vidite da nešto nije u redu i to treba proučavati. Na svu sreću sada je toga puno, puno manje. Međutim, neke su stvari opet poprimile pravo građanstva, ako smijem tako reći. Sad dolaze do izražaja u našim narodnim manifestacijama npr. Vinkovačkim jesenima, Đakovačkim vezovima itd. neki pučki običaji koji su prožeti s religioznim i sad je to prihvaćeno, ali nitko to ne shvaća tako ozbiljno da bi baš u to vjerovao kao što su to prije vjerovali. Dakle, ipak se nešto mijenja i kako se širi prosvjeta i kultura tako i naša razina znanja u svemu tome postaje bolja i veća. Pogotovo što imamo i literature o tome i koga to zanima može naći, pročitati, a na Internetu će naći pod pojmom praznovjerje, pučka pobožnost itd., tako da to nisu samo historijske teme, nego da to živi i danas”. Dr. Španiček istraživao je različite pojave iz pučke pobožnosti i kako je i sam rekao “došao sam do otkrića jedne nepoznate i iznimno zanimljive pojave gdje se pokazalo da su na području Slavonije postojale posebne osobe koje su se isticale svojom javnom djelatnošću i osobnom pobožnošću i na temelju tih njihovih karakteristika postavio sam tezu o postojanju slavonskih pučkih proroka i svetaca“. Kakvi su to slavonski pučki proroci i sveci, po čemu su oni sveti i po čemu su proroci, dr. Španiček pokušao je objasniti na ovoj tribini čiji je moderator bio član Udruge katoličkih intelektualaca Ante Grubišić.

 

Stella maris Dalmacije II. – projekcija filma

 

Trećega dana TKK-a u Vinkovcima u srijedu, 6. lipnja u 19 sati u dvorani župe sv. Nikole, biskupa upriličeno je predstavljanje i projekcija znanstveno-obrazovnog filma o hrvatskoj marijanskoj baštini Stella maris Dalmacije II. čemu su prethodili pozdravi i obraćanja domaćega župnika Stjepana Podboja, člana Udruge katoličkih intelektualaca i župnika u Petrovcima vlč.mr.sc. Vladimira Sedlaka te jednoga od trojice producenata Alojzija Prosolija, prof. U 46 minuta, koliko film traje, prikazano je štovanje Bogorodice u Šibenskoj biskupiji od srednjovjekovnih hrvatskih vladara, preko gotike, renesanse i ranobaroknih ostvarenja do današnjih dana.

 

Večer Nikole Šopa

 

Pjesničko-glazbenom večeri u povodu 30. obljetnice smrti Nikole Šopa pod nazivom “Kuda bih vodio Isusa” u petak, 8. lipnja u Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci, na kojoj su sudjelovali moderatorica večeri dr. Ružica Pšihistal, dramski umjetnik Vjekoslav Janković i violinist Kiril Naumov u Vinkovcima je završen TKK-a. „Bez puno dvojbi možemo reći da je riječ o jednom od najznačajnijih hrvatskih pjesnika, književnika 20. stoljeća. Šop nije samo pjesnik, on je književnik koji je ostavio iza sebe i memoarske proze i filozofske proze, također i znamenite prijevode hrvatskih latinista. K tomu, Nikola Šop kao veliko i značajno ime hrvatske književnosti, jest eminentno religiozni pjesnik. Tim je više njegovo mjesto u TKK-u doista posebno svečano i vrijedno mjesto“, rekla je dr. Pšihistal. Šop je rođen u Jajcu 1904. godine, a umro je u Zagrebu 1982. godine. Trideset godina Šop nije smio objaviti svoje pjesme u Hrvatskoj zbog ideoloških razloga. „Unatoč tome što je Šopov književni rad pratila marginalizacija, on je u hrvatskoj kulturi, najprije u Zagrebu bio poznat i cijenjen pjesnik“, rekla je, između ostalog, moderatorica večeri. Govoreći o Šopu prije Zagreba, dr. Pšihistal rekla je: „To je Šop iz pjesničkih zbirki “Pjesma siromašnoga sina”, “Isus i moja sjena”. To je Šop u kojemu je religioznost, kako je spomenuto u književnoj kritici, njegovo spontano stanje duha i svijesti. Šop je toj ranoj fazi pjesnik franjevačke jednostavnosti. Isus je njegov prijatelj, znanac koji je odložio aureolu, onaj s kojim pjesnik čita novine, posjećuje ga i posvećuje njegovu prozaičnu svakodnevicu. Premda je taj Šop poznatiji čitateljskoj javnosti i drugi je Šop iz kasnije faze podjednako znakovit. To je pjesnik metafizičkoga kozmičkog tonaliteta, a u tim dvjema važnim dionicama s početka i kraja književnog stvaralaštva Nikole Šopa prepoznajemo u jednom strogo religioznom smislu Isusa kao potpunog čovjeka i Isusa kao pravoga Boga. Taj put, kojega je Šop nazvao putom do nedohoda ocrtava Šopovu trajnu čežnju za upoznavanjem blizine Isusova lica, za otkrivanjem njegove i ljudske i božanske dimenzije.“

Šop kojeg su prisutni čuli u prvom bloku je, kako je dr. Pšihistal rekla „Šop koji prikazuje Isusa koji se odriče svoje božanske moći da bi omekšao, oplemenio ljudska srca vlastitom poniznošću i dobrotom. To je Isus koji supatnički proživljava ljudsku dramu i koji, kao potpuni čovjek, i sam čezne za trenutcima odmora i okrjepe. Zbog ovog potpuno ljudskog lika Isusa Šop nije najbolje prihvaćen čak niti od katoličke kritike, jer se činilo da je u tom približavanju Isusu otišao preblizu. Ne postoji međutim kod isusa preblizu. Šopov je pjesnički put bio pravi, autentični put upoznavanja Isusa“. U tom približavanju ljudskoj drami u sljedećem bloku moglo se čuti nekoliko pjesama koje su ljubavne tematike „ali su tim zanimljive jer imanentna transcendentnost koja odzvanja u svim Šopovim stihovima ovdje je možda posebno dragocjena jer u pozadini ljubavnih stihova progovara prava kršćanska mistika i mistika tijela“. Nakon ljubavnog bloka uslijedio je blok vraćanju Isusu koji razgovara s čovjekom koji je u posjetu najmanjem od najmanjem. „To je Isus koji čuje muke svagdašnje, koji dijeli kruh s prosjacima, napuštenima, odbačenima. To je Isus kakvog svi trebamo u svim vremenima“, rekla je dr. Pšihistal. U posljednjem bloku prisutni su upoznali Šopa kozmičkih dimenzija. „To je pjesnik čije je srce nemirno dok ne dođe na trag nedohodu, kako kaže Šop ili dok ne uđe u trag biću svih bića. Šop putuje u svemirske kućice, koje ne postoje same za sebe i traga za svemirom izvana i za svemirom iznutra, zadržava se na geometrijskim arhetipovima: kugli, kocki i pluta u bestežinskom stanju svijesti ne bi li ondje pronašao pravo utočište ljudskome biću“, rekla je dr. Pšihistal. U izmjeni glasa vrsne interpretacije Jankovića i violine Naumova prisutni su „bez daha“ slušali Nikolu Šopa. Na početku pjesničko-glazbene večeri prisutne je pozdravila ravnateljica Gradske knjižnice i čitaonice Vinkovci Emilija Pezer.

Snježana KRALJEVIĆ

Načitanije

Kolumne